Pravilnik je sredinom siječnja objavljen u Narodnim novinama i stupio je na snagu 24. siječnja, a pozornost računovodstvenih i pravnih stručnjaka te dilemu poduzetnicima i njihovim računovođama izazvao je članak 26. koji u stavku 3. izričito navodi da se "ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti na zapljene plaće".
Time se više ne dopušta nikome, ni jednoj banci, neovisno što su građani potpisali, pljenidbu cjelokupnog iznosa plaće, izjavio je danas ministar financija Slavko Linić te istaknuo da jedna trećina plaće ili mirovine uvijek mora ostati za život građana.
Time smo zaustavili građane koji su potpisivali svašta, i banke koje su to zloupotrebljavale, kazao je Linić.
Naime, do sada se u slučaju postojanja suglasnosti o mogućnosti zapljene cijele plaće koji su potpisani do 17. lipnja 2008. nije primjenjivalo pravilo o propisanom zaštićenom iznosu plaće i ovrha se u takvim slučajevima provodila nad cijelim iznosom plaće.
No, sada poslodavci to više ne mogu činiti, već ovrhu na plaći mogu provesti samo na dijelu primanja propisanih člankom 173. Ovršnog zakona.
A temeljem tog članka iznos izuzet od ovrhe ovisi o tome da li ta osoba ima plaću veću od prosječne u državi ili manju - ako mu je plaća veća od prosječne plaće za prošlu godinu, koja je iznosila 5.408 kuna, od ovrhe mu je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće, odnosno iznos od oko 3.600 kuna, a ako mu je manja od prosječne plaće onda mu je izuzet iznos u visini dvije trećine njegove plaće, primjerice u slučaju plaće od 3.000 kuna zaštićen mu je iznos od 2.000 kuna.
Iznose izuzete od ovrhe, sukladno spomenutim odredbama Pravilnika i Ovršnog zakona, poslodavac je dužan uplatiti na poseban račun i u slučaju kada sam provodi ovrhu na plaću, bez obzira da li je radnik suglasnost na zapljenu i cijele plaće dao nekoliko godina ranije, navodi Ministarstvo financija koje je na svojim internet stranicama objavilo i tumačenje primjene članka 26. Pravilnika.
Tim se člankom, kako se ističe, "osigurava jednako postupanje prema svim građanima Hrvatske te se sprječava diskriminatoran tretman onih građana koji su dali navedene isprave o suglasnosti zapljene plaće prije lipnja 2008. godine. Na ovaj način, daje se i navedenoj skupini građana pravo na egzistencijalni minimum, koji je izuzet od ovrhe, a što je u skladu s člankom 55. stavkom 1. Ustava RH prema kojemu svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život".
"Zaštita ovrhovoditelja u hrvatskom pravnom poretku dovoljno je osigurana budući da može predložiti više sredstava ili više predmeta ovrhe, a ako se ovrha ne može provesti može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe (npr. nekretnine, pokretnine). S druge strane, pravo na rad i pravo na zaradu jedno je od temeljnih ljudskih prava koje štite međunarodne konvencije i Ustav RH te je preduvjet za ostvarenje ostalih prava. U slučaju zapljene cijele plaće, radnik se dovodi u ropski položaj te se time neopravdano pruža veća zaštita namirenju tražbine, a ograničava pravo na dostojan život radnika i njegove obitelji", zaključuje se u opširnim tumačenjima Ministarstva.
Ministarstvo je s tumačenjima izišlo nakon što je objava Pravilnika 'užarila' telefone savjetnika za računovodstvo, a već su se u nekim pravnim i stručnim krugovima pojavile i ocjene kako Pravilnik nije u skladu sa zakonom i Ustavom, kako je njegova odredba članka 26. u suprotnosti s nekim temeljnim načelima obveznog prava, kako traži i izmjene Ovršnog zakona, itd.