Kritike 4. modula programa zdravstvenog odgoja o spolnom odgoju koji je uveden u hrvatske osnovne i srednje škole zaredale su od početka prosinca, obilježile božićne propovijedi hrvatskih biskupa te izazvale protuoptužbe nadležnog ministra i oštru polemiku u javnosti koja se ne stišava.
Ministru znanosti i obrazovanja Željku Jovanoviću stranke koje njeguju tradicionalne kršćanske vrijednosti, zatim Katolička crkva i udruge bliske njezinu nauku zamjeraju izostanak javne rasprave o programu spolnog odgoja za koji kažu da je protivan ustavu RH i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.
S druge strane, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ocijenila je da nijedan dio toga modula nije suprotan ustavno-pravnom poretku niti međunarodnom i nacionalnom antidiskriminacijskom zakonodavstvu i pritom spomenula sudske slučajeve iz Njemačke.
U predmetu Dojan i drugi protiv Njemačke iz rujna 2011., Europski sud za ljudska prava (ECHR) odbacio je tužbe petero bračnih parova iz kršćanske Evangeličke baptističke crkve kojima su njemački sudovi propisali novčane kazne zbog odbijanja slanja djece na nastavu obveznog spolnog odgoja.
Dio nastavnog sadržaja ti su roditelji ocijenili pornografskim i suprotnim kršćanskoj spolnoj etici, ali su njemački sudovi presudili da je roditeljsko pravo na obrazovanje vlastite djece i pravo na vjerske slobode ograničeno državnim mandatom da osigura obvezno školsko obrazovanje.
U presudi, koja je konačna, sedmero sudaca ECHR-a reklo je da su ciljevi njemačke vlade sukladni načelima pluralizma i članku 2 Protokola 1 (pravo na obrazovanje) Europske konvencije o ljudskim pravima.
Sud u Strasbourgu prihvatio je odluku njemačkih sudova da je cilj spolnog odgoja neutralno prenošenje spoznaja o začeću, kontracepciji, trudnoći i rođenju djeteta na temelju sadašnjih znanstvenih i edukacijskih standarda.
"Spolni odgoj treba učenicima pružiti potrebno znanje, u skladu s njihovom dobi i zrelošću kako bi oni mogli sami razviti vlastita moralna stajališta i neovisan pristup prema vlastitoj spolnosti", a "cilj kazališne radionice (u okviru nastave) bio je pobuditi svijest o spolnom zlostavljanju djece kako bi se to spriječilo", piše ECHR.
U mnogo starijoj presudi iz 1973. godine, po tužbi roditelja iz Danske koji su tražili da im djeca budu oslobođena spolnog odgoja, Europski sud za ljudska prava (tada se zvao Komisija) obrazložio je da je "planiranje nastavnog sadržaja u načelu u nadležnosti država".
Nije bilo kršenja Konvencije za zaštitu ljudskih prava u predmetu roditelja Kjeldsen, Busk Madsen i Pedersen protiv Danske, obrazložila je tada Komisija i kazala da članak 2 Konvencije ne dopušta roditeljima da prosvjeduju protiv prenošenja znanja izravne ili neizravne vjerske ili filozofske prirode.
"U suprotnom sva institucionalizirana nastava bila bi u opasnosti da bude ocijenjena neizvodivom", rekla je Komisija i dodala da većina predmeta koji se predaju u školi ima u nekoj mjeri filozofski kontekst.
Ocjenu krši li hrvatski kurikulum spolnog odgoja Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama može izreći samo za to nadležni sud, jer europski slučajevi ne mogu se samo preslikati.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu djeluje po načelu supsidijarnosti, što znači da on procjenjuje određenu pravnu situaciju u kontekstu toga je li zakonodavstvo i primjena tog zakonodavstva sukladna Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Drugim riječima, praksa Njemačke ili neke druge države ne mora biti automatski primjenjiva na Hrvatsku, rekla je za Hinu zastupnica hrvatske vlade pri ECHR-u Štefica Stažnik.
U Hrvatskoj je jedna stranka zasad spomenula mogućnost pokretanja referenduma o uvođenju spolnog odgoja prema sadašnjem kurikulumu, a bude li podnesen zahtjev za ocjenom njegove ustavnosti o tome će odlučivati ustavni sud.
Neki komentatori i dio javnosti zapanjeni su količinom energije i medijskog prostora utrošenog na pitanje koje u teškoj gospodarskoj situaciji Hrvatske smatraju sporednim. U svakodnevnoj razmjeni optužaba između Crkve i ministara glasovi struke slabije su se čuli.
Osim pravobraniteljice za ravnopravnost spolova oglasila se udruga "Nastavnici organizirano" i pozvala sve aktere da prekinu trakavicu o zdravstvenom odgoju i usredotoče se na važnije probleme hrvatskoga školstva.
Stručnu ocjenu izreklo je i Hrvatsko katoličko liječničko društvo, kazavši da kurikulum spolnog odgoja valja staviti u lokalni civilizacijsko-svjetonazorski kontekst i u sve uključiti roditelje i vjerske zajednice.
U raspravi se najčešće pozivalo na ulogu roditelja, a jedna je anketa pokazala da 56,2 posto građana drži kako se Crkva ne bi trebala uplitati u obrazovni sustav.
Neki su kritičari ocijenili da kurikulum o zdravstvenom odgoju teži promijeniti svjetonazor Hrvatske, na što su upozorili i neki kršćanski krugovi u Europi. Tako je odluku ECHR po tužbi njemačkih roditelja u predmetu Dojan jedan kršćanski portal iz Bruxellsa (Talpa brusseliensis christiana) nazvao protukršćanskom i usporedio je sa sovjetskim sustavom. Napisao je da je apsolutno pravo na obrazovanje djece dano "demokratskoj" državi monopolistički sustav koji budi "neka vrlo tužna sjećanja".
U Indiji, u kojoj se javnost mobilizirala zbog brutalnog silovanja i ubojstva 23-godišnje studentice te traži pravosudnu i društvenu reformu, upravo je Katolička crkva pozvala na uvođenje obveznog spolnog odgoja u škole "kako bi djeca naučila vrijednost tijela i poštivanje svake osobe".
Katolički sekularni forum (CFS) koji okuplja kršćanske udruge sa sjedištem u Bombaju, u pismu saveznoj indijskoj vladi citiralo je program obveznog spolnog odgoja koji se provodi u javnim školama u državi Kerala. Taj program ne potiče pobačaj već djeca uče da je "spolnost Božji dar i da djeca moraju međusobno poštivati tijela", prenosi portal fait religieux.com.