U priopćenju objavljenom na mrežnoj stranici Udruga podsjeća kako je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim je osigurana ravnopravna službena uporaba manjinskog jezika u općinama, gradovima i županijama u kojima pripadnici neke nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika, a u Vukovaru po zadnjem popisu stanovništva živi 34,87 posto Srba, "vrijednost demokratskog poretka", a samo dizanje tog zakona na ustavnu razinu "primjer je koliko smo svi svjesni potrebe zaštite prava manjinskih zajednica na njegovanje vlastite kulture, identiteta i jezika".
Iz udruge međutim upućuju na članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji određuje da se odredbe tog zakona moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštovanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima, te dodaju kako su upravo u Vukovaru pripadnici srpske nacionalne manjine pozvani na poštovanje tog članka zakona radi izgradnje međusobne snošljivosti, razumijevanja i solidarnosti.
"Pozvani su pokazati prihvaćaju li Hrvatsku svojom državom, državom koja im ustavnom snagom osigurava služenje vlastitim jezikom i pismom i obrazovanje na tom jeziku, koja im osigurava pravo na uporabu vlastitih simbola i znamenja, njegovanje vlastite kulture kroz kulturnu autonomiju i očuvanje kulturnih dobara i tradicije, na očitovanje vlastite vjere i osnivanje vjerskih zajednica, koja im osigurava samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarenja zajedničkih interesa i zastupljenost u predstavničkim tijelima lokalne i državne razine, koja im osigurava sudjelovanje u javnom životu i štiti njihov opstanak, prava i slobode. Pozvani su pokazati žele li promicati snošljivost, razumijevanje i solidarnost te razvijanje dijaloga, ili pod svaku cijenu žele nametnuti nešto što će pokazati nepoštovanje prema većinskome hrvatskom narodu", navodi se.
Iz Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata ističu kako Vukovar živi i diše za bolju budućnost te ocjenjuju da su toga svjesni i pripadnici srpske nacionalne manjine koji danas još teže za prihvaćanjem, suživotom i boljim stambenim uvjetima te zapošljavanju, a ćirilično im pismo, osim navedenih prava, neće donijeti svima željeni mir, nego nove nesnošljivosti i korak unatrag u dosad učinjenome.