Kako je istaknuo predsjednik Organizacijskog odbora Marko Margaritoni, 1922. godine dogodila se značajna promjena ustroja tadašnje gradske bolnice Dubrovnik, koja je sve do tada, a od svog osnutka (1888.) s naslijeđenom tradicijom prijašnje bolnice, Domus Christi iz 16. stoljeća, djelovala kao jedinstvena cjelina bez podjela na odjele i stručne grane i to sa samo dva liječnika opće struke.
Slijedeći suvremene potrebe, naša je bolnica u razdoblju oko i nakon I. svjetskog rata bila jedna u nizu dalmatinskih regionalnih bolnica koje su počele osnivati svoje prve bolničke odjele pa su se tako 1922. godine osnovali kirurški odjel, odjel za internističke bolesti te dermatovenerološki odjel, naglasio je Margaritoni.
Na simpoziju su se kroz nekoliko prezentacija sudionici osvrnuli na bogatu srednjovjekovnu prošlost dubrovačke medicine, a prikazan je i cijeli niz manje poznatih podataka iz njene starije i posebno suvremenije povijesti.
O značaju Dubrovnika u povijesti hrvatske medicine govorio je Mario Wokaunn, o povijesnom razvoju službe za interne bolesti u Dubrovniku Žarko Vrbica, zatim o povijesnom razvoju službe za kožne i spolne bolesti Ana Bakija Konsuo i Adriana Camino Varela, dok je o povijesnom razvoju kirurških službi govorio Marko Margaritoni.