Dana 6. prosinca 1992. 50,3 posto Švicaraca i 16 od 23 kantona odbili su ratificirati ugovor o ulasku Švicarske u Europski ekonomski prostor (EEE) koji je stvorio golemo tržište s 380 milijuna potrošača i kojim je tada bilo obuhvaćeno 12 zemalja EU-a i sedam zemalja AELE-a (Europska organizacija za slobodnu trgovinu).
Ratifikacija tog ugovora o kojemu je Švicarska vodila mučne pregovore, trebala je dobiti dvostruku većinu, naroda i kantona, a završila se dvostrukim neuspjehom.
Po nedavnoj anketi instituta za istraživanje javnog mišljenja iz Berna GfS, švicarsko "ne" na referendumu iz prosinca 1992. bilo je "dobra odluka" za 54 posto ispitanika, a 23 posto misli suprotno. Samo 6 posto Švicaraca misli da bi njihova zemlja trebala biti članica EU-a, po toj anketi, a 11 posto je za ulazak u EEE.
EU je za većinu švicarskih građana birokratska neman koja bi ugrozila sustav izravne demokracije u Švicarskoj i njezine temeljne vrijednosti.
Kako ne bi nestala na golemom europskom tržištu Švicarska je radije nastavila svoju strategiju bilateralnih veza sa svojim velikim susjedima.
Ta se strategija konkretizirala potpisivanjem 120 bilateralnih ugovora s EU-om.
No takva je politika gurnula Švicarsku u "sjajnu izolaciju" usred Europe.