Rashida Manjoo nalazi se u jednotjednom posjetu Hrvatskoj tijekom kojeg će se sastati s predstavnicima brojnih ministarstava, vladinih ureda, Vrhovnog suda, Državnog odvjetništva, policije, pučkog pravobranitelja, a posjetit će i sigurne kuće, psihijatrijske ustanove i žensku kaznionicu.
Posebna izvjestiteljica upoznata je s hrvatskim zakonodavnim i političkim okvirom koji pokriva sve oblike nasilja, pohvalila je aktivan zakonodavni rad na tom planu, ali i istaknula problem provođenja tih zakona. Zanimala se za odnos između Hrvatskoga sabora i raznih institucija koje mu podnose izviješća.
Predsjednica Odbora Tireli složila se s tvrdnjom o postojanju dobrog zakonodavnog okvira te istaknula kako Odbor radi na tome da svojim prijedlozima i amandmanima doprinese što praktičnijim, u praksi lako primjenjivim zakonima. Aktualizirala je dva problema, neriješeno pitanje nasilja nad ženama žrtvama u domovinskom ratu i financiranje sigurnih kuća za žrtve nasilja u obitelji.
Manjoo se složila kako nedostatak priznanja žena kao ratnih žrtava predstavlja problem, te iznijela predviđanje da će novi zakon koji će predložiti Ministarstvo branitelja jednako tretirati žrtve oba spola, potičući Odbor da vodi brigu da taj zakon ne bude diskriminativan, jer bez obzira što zakon zahtijeva sadržajnu jednakost, ne smijemo biti „rodno slijepi“, već treba prihvatiti realnost i prepoznati žene kao posebnu kategoriju.
Pitanje financiranja sigurnih kuća zahtijeva pomnu analizu proračuna, dok Manjoo izražava zabrinutost da se u doba globalne krize i rezanja troškova uvijek socijalna davanja nađu prva na udaru.
Nensi Tireli ukazala je na situaciju u kojoj sigurne kuće koje funkcioniraju po načelu volonterstva s puno manje sredstava gospodare racionalnije nego ustanove koje svaki mjesec primaju siguran novac od države. Što opet postavlja pitanje kvalitete rada volontera ako moraju većinu svog vremena posvetiti pribavljanju osnovnih sredstava za rad.
Manjoo je potvrdila kako je to problem u čitavom svijetu gdje nevladine udruge rade kvalitetnije. Mišljenja je da vlada treba biti ta koja će postaviti određene standarde i potvrditi ih zakonima.
Ivanka Roksandić prenijela je svoje osobno iskustvo rada sa Centrom za žene Adela iz Siska koji pokušava žene aktivno uključiti u koristan rad osnivanjem zadruge, proizvodnjom predmeta koji bi se plasirali na tržište, kako bi se one osjećale korisnima. Manjoo je tu ideju pohvalila smatrajući je bitnom u izgradnji samopouzdanja i osjećaja neovisnosti.
Đurđica Sumrak objasnila je kako se tek od 2000. godine u Hrvatskoj počelo sustavno raditi na zakonodavstvu, govoriti o temi nasilja nad ženama u javnosti i medijima, saborski Odbor je postao je vrlo aktivan, a sve je to rezultiralo otvaranjem žena. Naglasila je kako Odbor radi na tome da nasilnik bude taj koji će biti eksponiran u medijima, a ne, kao do sada, žene žrtve.
Zaključno je predsjednica Odbora pohvalila suradnju Odbora s nevladinim udrugama koje su uvijek uključene u zakonodavni rad putem rasprava, okruglih stolova i uzimanjem u obzir njihovih izviješća. Naglasila je kako se uporno radi na jezičnoj ravnopravnosti koja još nije sasvim zaživjela u praksi, te istaknula ulogu medija koji snose dobar dio krivice stalnim ponavljanjem grešaka, a upravo oni su ti koji bi najviše mogli napraviti za osvješćivanje javnosti.