Autor Richard Seymour se u članku naslovljenom "Britanci su izvršili invaziju na 90 posto zemalja u svijetu. Ha, Ha?" razračunava ne samo s autorom knjige Laycockom nego i s brojnim kritikama koje knjigu prikazuju kao privlačno i nepretenciozno štivo.
Laycock je dvije godine proučavao povijest gotovo 200 zemalja svijeta, vodivši se abacednim redom kao kriterijem, i otkrio da samo njih 22 nikad nije bilo ciljem invazije britanske vojske, pri čemu je velikom većinom riječ o dalekim destinacijama. Dvadeset dvije zemlje koje nikad nisu bile na udaru britanske invazije, po Laycocku, su Andora, Bjelorusija, Bolivija, Burundi, Čad, Gvatemala, Kirgistan, Kongo, Lihtenštajn, Luksemburg, Mali, Maršalovi Otoci, Monako, Mongolija, Obala Bjelokosti, Paragvaj, Srednjoafrička Republika, Sveti Toma i Prinsipe, Švedska, Tadžikistan, Uzbekistan i Vatikan.
Zemlje su promatrane pod današnjim imenom i u današnjim granicama, iako se velik dio istraživanja odnosi na razdoblja kad to nije bilo tako. Obuhvatilo je 192 države članice Ujedinjenih naroda te Vatikan i Kosovo, koje takav status nemaju, ali ih britanska vlada priznaje kao neovisne države.
"Druge se zemlje moraju osjećati tako zapostavljeno. Novo istraživanje pokazuje da su britanski vojnici u nekom trenutku u povijesti napali praktično svakoga. Nemirni Britanci pregazili su 'zapanjujućih 90 posto zemalja u svijetu', a među tek 22 zemlje koje su tragično previdjeli su Švedska, Mongolija i Vatikan", citira dio knjige u uvodu članka autor Richard Seymour.
Autor knjige smatra da je ona lako štivo, u kojem se ne ističe moralno stajalište o Britanskom carstvu, no Seymour se s time ne slaže.
"Kao prvo, lagana satira (kojom je pisana knjiga) sama po sebi implicira određenu perspektivu glede događaja koje većina ljudi smatra dvojbenima. Zamislite nježni farsu o genocidu u Ruandi, pa ćete uvidjeti koliko je to neprimjereno", kaže se u Guardianovom članku.
Također se ističu nedostaci pristupa u knjizi, napominjući da je on ahistoričan jer kao vječno tumači nešto što je uvjetovano okolnostima. Mnoge invazije dogodile su se prije nastanka Britanskog carstva, čiji se nastanak povijesno temelji na osvajanju Irske i savezu sa Škotskom, a prva invazija koja se spominje u knjizi je ona iz 2. stoljeća na Galiju u kojoj je, pod zapovjedništvom Klodija Albina, "navodno bilo mnogo Britanaca", kako u knjizi piše Laycock.
Autor članka u The Guardianu u zaključku napominje kako je "ovo manje priča o avanturama i intrigama, kao što se reklamira, a više potvrda banalnosti i zla. Riječ je o svakodnevnoj, institucionaliziranoj svireposti. A to baš nije neka 'zeka'".