Po riječima autora cilj je knjige da, ponavljanjem nekih već poznatih, ali i iznošenjem brojnih novih činjenica odgovori u našoj javnosti na raširene interpretacije događaja koji nisu činjenično utemeljeni.
"Ne razlikuju razgraničenje između Kraljevine Italije i prve jugoslavenske države, do kojeg je došlo nakon Prvog svjetskog rata, od razgraničenje Italije i NDH koje je ustanovljeno Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. godine", napominje Barić, dodajući kako su Istra, Rijeka i Zadar ušli u sastav Italije, nakon Prvoga svjetskog rata, kad ustaški pokret nije bio osnovan. Jednako, kako napominje, velikoj većini koji o svemu "daju svoje mišljenje" uopće nije poznato da je nakon kapitulacije Italije NDH vratila dio krajeva koja je izgubila Rimskim ugovorima.
Temeljni izvor podataka za knjigu, kako navodi, zbornici su dokumenata "Narodnooslobodilačka borba Dalmacije 1941.-1945.", arhivski fondovi i zbirke dokumenata koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Splitu, u Muzeju cetinske krajine u Sinju te Vojnom arhivu u Beogradu.
Glede nasilja vlasti NDH, odnosno ustaša, po riječima autora knjige, može se reći da je ono u Dalmaciji u najvećoj mjeri došlo do izražaja od svibnja do srpnja 1941., kada NDH preuzima upravu na dijelovima Dalmacije koji su joj pripali nakon razgraničenja s Italijom. Tada u Knin i Drniš stiže pukovnik Juco Rukavina sa skupinom ustaša koji čine nasilje nad srpskim stanovništvom. Tada je pobijeno više stotina Srba, navodi Barić, dodajući kako nasilje prekida "pobuna srpskog stanovništva" krajem srpnja 1941.
Nakon rujna 1943. u Dalmaciji nema planiranog i masovnog nasilja nad srpskim stanovništvom, tvrdi.
Talijanski fašizam do talijanske kapitulacije bio je neusporedivo blaži prema Židovima od njemačkog nacizma, odnosno ustaša, navodi autor, dodajući kako je nakon ulaska njemačke vojske u Split, jedna od prvih mjera bilo hvatanje i deportacija Židova u koncetracijske logore, gdje su likvidirani.
"Židovi su bili vrlo mala skupina stanovništva, ali, nakon pada u ruke Nijemaca i vlasti NDH, i skupina koja je najviše stradala", napominje autor.
Kad su njemačke čete prodirale u Dalmaciju, nakon talijanske kapitulacije, gdje su nailazile na otpor partizana, kao primjerice na splitskom području, kako navodi, odmazde nad civilnim stanovništvom bile su oštre. Nakon ovladavanja Dalmacijom, partizani su nastavili borbe protiv Nijemaca. To je dovodile do novih odmazda spram civilnog stanovništva. Tako su u ožujku 1944. njemačke SS postrojbe likvidirale više od 1300 hrvatskih civila u Primorskom Dolcu i selima oko Sinja, podsjeća.
U pogledu nasilja prema komunistima, partizanima i njihovim suradnicima u Dalmaciji, kako navodi, vlasti NDH često su se suzdržavale od provedbe oštrih zakonskih i drugih odredbi. To obrazlaže time što su u Dalmaciji vlasti NDH vojno bili slabi i željeli su pridobiti stanovništvo, nakon za NDH kompromitirajućeg razdoblja talijanske aneksije.
Knjiga (864 str.) ima 12 poglavlja u kojima autor, uz ino, obrađuje: uspostavu vlasti NDH u Dalmaciji u travnju 1941.; ustroj uprave NDH u priključenim jadranskim krajevima; odnos NDH prema Sušaku, Rijeci i Istri; njemačka vojska u Dalmaciji; četnici u sjevernoj Dalmaciji; gospodarske, prometne i socijalne prilike u Dalmaciji iz perspektive vlasti NDH te rasploženje naroda.
Knjigu "Ustaše na Jadranu" objavio je Hrvatski institut za povijest u biblioteci Hrvatska povjesnica.
Nikica Barić (1975,) bavi se različitim temama hrvatske povijesti 20. stoljeća o čemu je objavio veći broj znanstvenih radova. Dosad je objavio "Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, 1941.-1945." i knjigu "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995."