Kod "velika većine" riba uhvaćenih u moru oko Japana nema znakove radioaktivnosti na razini opasnoj po ljude, čak i po strožim parametrima koji je Japan uveo nakon nesreće u Fukushimi, napisao je u ovotjednom izdanju časopisa Science Ken Buessler, kemičar s Woods Hole oceanografskog instituta u Massachusettsu.
U blizini postrojenja, međutim, visoka razina nusproizvoda reaktora cezija-134 i cezija-137 "upućuje da se cezij još uvijek ispušta u hranidbeni lanac", napisao je.
Izvor su vjerojatno radioaktivne čestice ispuštene iz postrojenja a koju su se nataložile na morskom dnu ili voda koja iz postrojenja curi u ocean, s obzirom da se reaktori svakodnevno rashlađuju tisućama litara vode. Istraživači ne mogu reći što je vjerojatniji izvor zagađenja "ali znamo da se obje stvari događaju", rekao je Buessler za CNN, ali je dodao i da te razine "nisu opasno visoke". "Mislim da ne treba dizati uzbunu oko toga", rekao je.
Nuklearna elektrana Fukushima oštećena je u ožujku 2011. u potresu i tsunamiju koji su oštetili sustav hlađenja postrojenja što je dovelo do topljenja triju reaktora a oštećeni su reaktori u okoliš izbacili golemu količinu radioaktivnih čestica. Većina čestica otpuhana je u Pacifik.
Očitanja radioaktivnosti u kontaminiranoj ribi u istraživanju su se uvelike razlikovala a najveće razine radiaktivnosti zabilježene su kod riba koje žive pri dnu. To sugerira da se zagađenje nataložilo na dnu gdje će ostati desetljećima. Ceziju-137 treba 30 godina da izgubi pola svoje radioaktivnosti dok cezij-134 ima vrijeme poluraspada do dvije godine.