Kako u utorak objavljuju beogradski elektronički mediji, predsjednik Asocijacije za njegovanje tekovina Ravnogorskog pokreta Aleksandar Čotrić najavio je mogućnost da na sjednici ovog tijela bude usvojena odluka o tome hoće li se "ravnogorci" žaliti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
"Pomalo je apsurdno da Sud (USS) donosi takvu odluku nakon toliko godina, jer je uredba donesena 2005., a za sve to vrijeme, nijedan ravnogorac nije ostvario pravo na mirovinu niti na bilo koju drugu privilegiju, tako da, zapravo, ovakva odluka USS govori da mi u Srbiji još nismo ostvarili demokratske promjene, niti spremnost da se suočavamo sa povijesnom istinom", izjavio je Čotrić beogradskom B92.
Ustavni sud Srbije ocijenio je neustavnom vladinu uredbu od 17. lipnja 2005. godine kojom je pripadnicima četničkog Ravnogorskog pokreta priznato sudioništvo u Narodnooslobodilačkom ratu (NOR), objavio je u subotu 30. rujna beogradski "Danas".
Odluka Ustavnog suda podrazumijeva da je članovima Ravnogorskog pokreta uskraćeno pravo na borački dodatak, osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na liječenje u toplicama o trošku državnog proračuna, te pravo na ortopedska i druga pomagala.
Ravnogorci i dalje imaju pravo na mirovinu i profesionalnu rehabilitaciju, a nije im uskraćeno ni pravo na dobivanje “Ravnogorske spomenice 1941.”, ali pod uvjetom da su u Jugoslavensku vojsku u otadžbini, odnosno u Ravnogorski pokret, pristupili od 17. travnja do 31. prosinca 1941. godine, uz dokaz o kontinuitetu do 15. svibnja 1945. godine, to jest do oslobođenja, objavio je beogradski "Danas".
Predstavnici udruga boraca NOR-a inzistiraju na tome da "ravnogorski pokret nije bio sudionik Narodnooslobodilačkog rata, već samo sudionik rata" te da se ne mogu svrstavati u antifašistički pokret. Predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Miodrag Zečević ustvrdio je da "ravnogorski pokret nije bio sudionik Narodnooslobodilačkog rata, već samo sudionik rata" te da su "oni kao vojna formacija bili sramota za srpski narod". Prvobitnu odluku o izjednačavanju prava ravnogoraca i partizana ocijenio je kao "političku odluku koju je prethodna vlast na čelu s Demokratskom strankom donijela kako bi se dodvorila koalicijskim partnerima".