Papa Benedikt XVI. počeo je u petak trodnevni posjet Libanonu u doba kada se kršćani na Bliskom istoku osjećaju sve nesigurniji zbog jačanja političkog islama. K tomu njegov posjet pada u tjednu obilježenom nasilnim prosvjedima u Libiji i Egiptu zbog uvredljivog protuislamskog filma iz Sjedinjenih Država.
Libanon je jedinstvena zemlja u arapskom svijetu u kojoj kršćani ravnopravno sudjeluju u vlasti otkako je ta mala zemlja stekla neovisnost 1943. No danas se osjećaju ugroženi kao i drugi kršćani diljem arapskog svijeta suočeni s prijetnjom islamskih fanatika i s krizom. Mnogi stoga razmišljaju o iseljavanju otkako su pokreti u sklopu Arapskog proljeća od 2011., na vlast doveli islamiste.
Kršćani čine oko 5 posto bliskoistočnog stanovništva, što je 20 posto manje nego prije stotinu godina. Ako se nastavi taj trend i njihov nizak natalitet, sadašnji broj od 12 milijuna kršćana u toj regiji mogao bi se prepoloviti do 2020.
Islamisti su se nakon rušenja autokratskih režima u arapskim zemljama kao što su Tunis, Egipat, Jemen i Libija profilirali kao jedina snaga sposobna popuniti politički vakuum i kršćani danas strahuju da bi arapski svijet mogao nazadovati, kaže nadbiskup bejrutski msgr. Paul Matar.
Kao i druge demokratske snage u arapskom svijetu i kršćani osjećaju da su im islamisti ukrali revoluciju. Mnogi od njih sa strahom pamte sektaško nasilja u Iraku što se razvilo nakon američke invazije 2003., zbog čega su masovno emigrirali irački kršćani.
Od svih revolucija koje su potresle Bliski istok, sa stajališta vjerskih zajednica najstravičnijim se čini krvavi ustanak u susjednoj Siriji protiv režima predsjednika Bashara al-Assada, pripadnika manjinskih Alavita koji deseteljećima vladaju Sirijom.
Ako padne al-Assadov režim, moglo bi slijediti sektaško nasilje i zaprijetiti svim manjinama, drže analitiačri koji prate stanje u Siriji i upozoravaju da bi se u toj zemlji mogao ponoviti irački scenarij. U tom bi slučaju slijedio egzodus kršćana iz Sirije, zahvaćenih unakrsnom vatrom sunita i alavita.
Sirijski kršćani osjećaju se dodatno ugroženi jer je njihov poglavar blizak saveznik dinastiji Assad.
Maronitska zajednica na Bliskom istoku održala se 15 stoljeća u islamskom svijetu zahvaljujući upornosti, izdržljivosti i zapadnoj pomoći. Kršćani su vladali Libanonom i ratovali protiv muslimana tijekom Građanskog rata 1975. do 1990. no poraženi su i podijeljeni na frakcije koje su se svrstale uz šijite, koje vodi proiranski Hezbollah, odnosno na Stranku falange koja je saveznik sunita.
Mirom iz 1989., kršćani su izgubili monopol na jednaku podjelu vlasti između muslimana i kršćana. Rat i emigracija smanjili su njihov broj za trećinu od 4,6 milijuna Libanonaca. No sve teže odolijevaju porivu da se isele zbog pritiska u domovini, ali i zbog boljeg obrazovanja i mogućnosti koje nudi Zapad.
Nadbiskup bejrutski poziva ih da ostanu te ističe da kršćani imaju važnu ulogu u stabiliziranju Bliskog istoka. Jednako misle i mnogi muslimanski intelektualci.
"Opravdanje za postojanje Libanona jest što u njemu žive kršćani i muslimani te brojne druge zajednice. Bez njih bi nestali temelji ove zemlje", uvjeren je francusko-libanonski književnik Amin Maalouf. Autor popularnih romana kao što je "Lav Afrički", Maalouf ističe da je povijest "pokazala kako progon manjina donosi katastrofu. Svaki put kada manjina napusti zemlju, čak i ako je ta manjina malena, zemlja osiromašuje. Manjine su kvasac bilo koje zemlje na svijetu".
Svojim kontaktima upravo su kršćani zaslužni za veze između Zapada i muslimana u 19. stoljeću, u doba "muslimansko-kršćanskog preporoda. Ako bi ta simbioza u bilo kojem obliku bila ugrožena, slijedila bi katastrofa", ocjenjuje pak muslimanski propovjednik Tarif Khalidi.
Autor knjige "Muslimanski Isus", Khalidi podsjeća na najsvjetliji primjer kršćansko-muslimanskog suživota. "Kada bi postojala Nobelova nagrada za Srednji vijek pripala bi arapskoj civilizaciji. Ne postoji bolji primjer međuvjerskog suživota i pluralizma".
Takvim porukama Libanon u petak dočekuje papu Benedikta XVI. koji bi vjernicima trebao jasno poručiti neka ne napuštaju domovinu.
"Libanon je više od zemlje, to je poruka Istoku i Zapadu", stoji na transparentu uz Papinu fotografiju.