Taj je zakonski prijedlog prvi od ukupno četiri zakona kojim Vlada uvodi novine u ovršni postupak, od kojih je najvažnija ona kojom se odustaje od javnoovršiteljske službe.
Iako su vladajući predložili da se o četiri zakonska prijedloga (prijedlog Ovršnog zakona i izmjene Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te zakoni o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama) provede objedinjena rasprava, oporba se tome usprotivila jer o objedinjavanju nisu provedene konzultacije među klubovima.
Stoga je Sandra Artuković Kunšt pojedinačno predstavila prijedlog Ovršnog zakona, u kojemu je kao važnu novinu navela izravnu pogodbu na temelju postupka koji se ondosi na novčanu tražbinu.
Naglasila je kako nova rješenja doprinose rasterećenju sudova i učinkovitosti ovršnog postupka, istaknuvši kako nije bilo lako Europskoj komisiji objasniti da odustajanje od javnih ovršitelja, iako je tako bilo ispregovarano u pregovorima o članstvu u EU, neće narušiti sustav ovrhe.
U prilog tvrdnji da će ovršni sustav zadovoljiti potrebe građana i bez javnih ovršitelja zamjenica ministra kazala je kako su izračuni u Fini pokazali da bi služba javnih ovršitelja povećala troškove - projekcije tog troška su 161,4 milijuna kuna godišnje, pri čemu bi svaki od 63 javnih ovršitelja godišnje zaradio oko 2 milijuna kuna.
Predloženim zakonom uređuju se i pitanja vezana za sudske odluke, odnosno ovršne odluke i nagodbe suda, reguliraju tipski obrasci temeljem kojih će vjerovnik tražiti ovrhu, a uz obvezu da jamči za istinitost danih podataka pod prijetnjom kaznene odgovornosti, ustanovljuje registar za zadužnice, itd.
Peđa Grbin (SDP) rekao je kako u ovih 20 godina sustav ovrhe nije funkcionirao, istaknuvši da Vlada stoga nudi promišljena i kvalitetna rješenja koja će povećati učinkovitost ovršnog postupka, štiteći dostojanstvo ovršenika, ali i pravo ovršitelja da naplati svoje tražbine.
Zaštita prava dužnika jamči se, naglasio je, i ukidanjem javnoovršiteljske službe "kao paradržavne službe koja u ime države ulazi ljudima u stanove i plijeni ljudima imovinu". Imovina će se, kazao je, i dalje plijeniti, ali to će ipak činiti državna, a ne privatna služba kojoj je jedino u interesu vlastiti profit i biznis.
Nikola Vuljanić (Hrvatski laburisti) slaže se da nova rješenja nude bolji, brži i djelotvorniji ovršni postupak, ali ne sprječavanje vrijeđanja dostojanstva ovršenika.
"Nije isto kada se ovršuje kuća od milijun eura ili 2000 kuna koje neka baka nije platila na ime tv pristojbe", poručio je Vuljanić, istaknuvši da se 70 posto ovrha odnosi upravo na slučajeve malih ljudi koji su se u dugovima našli zbog krize, kamatara, devizne klauzule ili drugih stvari koje su se dogodile mimo njihove krivnje.
Radi zaštite dostojanstva građana Vuljanić predlaže da Fina, kao ovršitelj, građanima koji se nađu u dugovima šalje obavijesti "zašto su im sjeli na račun".
I Josip Salapić (HDSSB) ističe da bi država trebala posebno brinuti o građanima koji se u dugovima nisu našli svojom krivnjom.
"Država svakako treba biti zadovoljena u ovršnom postupku, ali zaštitu trebaju i građani", rekao je, ali i naglasio položaj javnih ovršitelja koji su se "našli u glupoj situaciji" jer im je nakon izbora u tu službu, za koju su dizali i kredite, rečeno kako im se služba ukida.
Ana Lovrin (HDZ) netočnima smatra procjene vladajućih da bi uvođenje javnih ovršitelja značilo povećanje troškova ovršnog postupka za 161 milijun kuna kao plijena koji bi podijelilo 63 javnih ovršitelja, rekavši kako se procjene Ministarstva pravosuđa kreću oko 75 milijuna kuna, te da nema govora ni o kakvom plijenu.
Naglasila je kako 'zeleno svjetlo' Europske komisije Vladinim prijedlozima ne znači da su ta rješenja i kvalitetna, poručivši vladajućima da "ne glorificiraju Finu" kojoj je ranije trebalo godinu dana da se tehnički pripremi za provedbu ovrha.
Lovrin neprimjerenim smatra da se o javnim ovršiteljima govori kao nasilnicima i paradržavnim elementima, rekavši kako joj nije jasno zašto se ljude strašilo tom službom koja u EU, naglasila je, dobro funkcionira.