"Vian je vrlo osebujan pisac koji miješa različite žanrove i kojega se, iako piše na rubu fantastičnog, ne može svrstati ni u znanstvenu fantastiku, niti u onirično pisanje, a niti u egzistencijalnu prozu", kazala je na predstavljanju prevoditeljica romana Vanda Mikšić.
U pisanju se dosta oslanja na jezičnu igru, bliski su mu i parodija, satira, ironija, te cinizam, a specifičnost koja ga čini posebnim i koja ga izdvaja u odnosu na druge pisce toga razdoblja, a i danas, je to da koristi instrumente 'lakoće' da bi govorio o teškom temama, dodaje.
Prevoditeljica i profesorica Ingrid Šafranek kazala je kako je riječ o izuzetno kompleksnoj ličnosti i piscu koji zbog svoje hermetičnosti i nerazumljivosti čak ni u Francuskoj nije previše popularan. "On ima svojevrsni hermetizam koji podsjeća na nadrealiste", kazala je Šafranek. No, njegov egzistencijalizam nije agresivan i militantan, već fino subverzivan i diskretan, napominje.
"Crvena trava" je knjiga koja je za autorova života prošla prilično nezapaženo, a pravu je popularnost doživjela tek nakon njegove smrti. Protagonist je čovjek koji je razočaran, prazan i nema više želju za životom. Zato gradi stroj pomoću kojega bi mogao otputovati u vlastitu prošlost i otkriti u čemu su bile pogreške, zašto je danas tako prazan i ne uspijeva 'živjeti'. "No, u toj svojevrsnoj - vrlo neuspješnoj - oniričnoj psihoanalizi, on ponovno otkriva samo prazninu i zaborav i ne uspijeva spoznati razloge svoje egzistencijalne krize", kaže Mikšić.
Tematski se nadovezuje na prethodne Vianove romane, a na predstavljanju je bilo riječi i o prethodna dva Mikšićkina prijevoda toga pisca, romanima "Srcoder" i "Svi mrtvi iste su boje", objavljenih 2008., odnosno, 2009. u izdanju istoga nakladnika.
Iako je prije svega bio pisac, Vian (1920.-1959.) je bio i muzičar, kompozitor, tekstopisac, glumac i prevoditelj, te jedna od središnjih ličnosti francuske umjetničke scene i najvažniji pisac sredine prošloga stoljeća. Njegova se proza ističe izrazito individualnim književnim stilom obilježenim brojnim izmišljenim riječima, suptilnim igrama riječi i nadrealnim zapletima.
Najpoznatija su mu djela "Pjena dana" i "Jesen u Pekingu" iz 1947. Stvaralački identitet udvostručio je pseudonimom Vernon Sullivan, pod kojim je napisao ukupno četiri romana - "Pljuvat ću po vašim grobovima" (1946.), "Svi mrtvi iste su boje" (1947.), "I ubit ćemo sve gadove" (1948.), te "Nemaju one pojma" (objavljen 1950.). Pisao je i kazališne komade, opere, scenarije i pjesme, strastveno se zanimao za književnost i glazbu, osobito jazz, te je imao velikog utjecaja na francusku jazz scenu.
Vanda Mikšić (1972.) diplomirala je talijanski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij završila na Universite Libre de Bruxelles. Članica je UO-a Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske, vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, znanstvena suradnica na Universite Libre de Bruxelles, te suradnica Centra za knjigu na nekoliko projekata. Prevodi i filmove te scenarije, objavljuje članke, osvrte i pjesme.