Istraživanje TI, čiji je cilj bio utvrditi stupanj korupcije u sustavu visokog obrazovanja u BiH, obuhvatilo je dvije tisuće studenata i 500 nastavnika. Pokazalo je kako su studenti koji navode kako su svjedočili korupciji uglavnom plaćali prolaznu ocjenu novcem ili nekom vrstom usluge.
Studenti drže kako je upravo dobivanje pozitivne ocjene iz nekog predmeta najrasprostranjeniji oblik korupcije i kako se na to odnosi 45 posto ukupno poznatih primjera korupcije.
Cijena prolazne ocjene na ispitu, prema tvrdnjama ispitanika, doseže do dvije tisuće konvertibilnih maraka (tisuću eura).
Dvadeset posto koruptivnih djela odnosi se na dobivanje ocjene na osnovu rodbinskih i obiteljsko-prijateljskih veza.
U petnaest posto slučajeva korupcija se percipira kroz uvjetovanje studenata da na ispit mogu izaći samo ukoliko prethodno kupe točno određenu knjigu, u šest posto slučajeva rječ je o protežiranju djece čiji su roditelji nastavno osoblje a u sedam posto slučajeva u pitanju su drugi oblici nezasluženog dobivanja ocjena.
Nastavno je osoblje u istraživanju iskazalo veću zabrinutosti nezasluženima napredovanjem nastavnika u karijeri i narušavanjem propisanih pravila u obrazovnom procesu.
I studenti i nastavno osoblje na stajalištu su kako je podjednaka krivnja profesora i studenata za korupciju na fakultetima, no za neučinkovitost u suzbijanju korupcije studenti najviše krive nadležna ministarstva za obrazovanje i pravosudna tijela, dok nastavnici veću odgovornost vide u upravljačkim strukturama sveučilišta.
TI ističe kako posebice je zabrinjava spremnost čak 46 posto studenata da pribjegnu korupciji u slučaju da nemaju drugog načina da polože ispit. Istodobno, spremnost i studenata i profesora na uključivanje u antikoruptivno djelovanje još uvijek se svodi uglavnom na slanje anonimnih prijava.