Proglašavajući Sidrana najvećim živim bosanskohercegovačkim pjesnikom, list navodi njegove riječi kako je problem Bošnjaka to što ni danas ne postoji politika koja bi jasno artikulirala njihove interese.
"Nisam u stanju zamisliti ništa što bi odgovaralo značenju toga pojma. Bošnjačka politika ne postoji", drži Sidran, kriveći za to političare koji se prema njegovim riječima samo bore za vlast bez ikakva strateškog cilja i koncepta.
Po njegovu sudu, opstanak BiH i dalje je u pitanju i to prije svega zbog činjenice da Beograd ni danas nije odustao od uspostave "velike Srbije" čiji je rezultat činjenica da se nakon rata od 1992. do 1995. godine Srbija po prvi puta i teritorijalno proširila preko Drine.
Sidran drži kako je upravo u tome bit uspostave Republike Srpske, koja je nedavno obilježila dvadesetu obljetnicu utemeljenja.
Republika Srpska je, po Sidranovim riječima, "pravna posljedica" ratnih osvajanja bez presedana, jer su pokušaji pripajanja dijelova teritorija BiH Srbiji ili Crnoj Gori kroz povijest tijekom različitih ustanaka i oružanih sukoba do uspostave RS uvijek propadali.
"Sačekali su stotinu-i-kusur godina, ponovo pobili, poklali i prognali svoje susjede - i potom proizveli pravnu posljedicu! I imaju što obilježavati i slaviti. A što time, htjeli to ili ne, priznavali to ili ne, slave zločin i genocid na kojemu njihova slavljenica počiva, to ih nije briga", zaključuje Sidran.
Na upit "strahuje li" da na kraju "ne završi kao hrvatski ili srpski pjesnik", Sidran je kazao kako je njegov identitet kao nekoga tko pripada bošnjačkom narodu i njegovoj književnosti neupitan, no ustvrdio je i to kako su južnoslavenske književnosti pisane na štokavskom narječju toliko bliske i isprepletene s otvorenim kogućnostima dvojne pa i trojne pripadnosti.
Svaka zatvorenost i izolacija u tom smislu bila bi pogubna, drži Sidran.