Izbori su prvi nakon predsjedničkih 2009. godine kada je reizbor konzervativnog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada potaknuo masovne prosvjede i jednu od najtežih kriza u povijesti Islamske Republike. Održavaju se u osjetljivu trenutku za zemlju suočenu s bolnim međunarodnim sankcijama, a oporba, već ušutkana, čitav izborni proces naziva prividom demokracije, piše agencija Reuters.
Konzervativni blokovi mogu biti sigurni da će i u idućem sazivu dominirati parlamentom (Madžlis) i zato je odziv birača glavna briga režima. Predsjednik Ahmadinedžad pozvao je Irance da izaberu "snažan i popularan parlament", a ministar obrane Ahmad Vahidi uvjeren je da "će odziv biti visok".
Vrhovni vjerski vođa, ajatolah Ali Hameni pozvao je birače neka se glasovanjem odupru neprijatelju, a pod time cilja međunarodnu zajednicu koja embargom kažnjava Iran zbog nuklearnog programa koji je po Teheranu mirnodopski, a po ocjeni Zapada krinka za razvoj nuklearnog oružja, piše agencija AFP .
Službena kampanja uglavnom je zanemarivala gospodarska i socijalna pitanja unatoč 20-postotnoj inflaciji i nezaposlenosti od 12 posto. Ni vanjskom se politikom nije bavila, no sankcije i međunarodna izolacija sve više utječu na svakodnevni život građana kao i izraelska prijetnja preventivnim vojnim napadom na iranska nuklearna postrojenja.
"Zapadne sankcije teško pogađaju samo obične ljude poput mene", kaže mlada profesorica književnosti, proreformski orijentirana. U izjavi za Reuters ona ističe "Zapad griješi. Sadašnja politička garnitura na vlasti uživa veliku podršku (naroda)" i "što više sankcija bude, to će čvršće narod stati uz vodstvo zemlje".
Za 290 mjesta u Madžlisu natječe se 3.444 kandidata, a borba se vodi između dviju konzervativnih struja. Prvu okupljaju sadašnji predsjednik parlamenta Ali Laridžani i teheranski gradonačelnik Moahamad Baker Kalibati koji kritizira Ahmadinedžada zbog njegove gospodarske politike.
Suprotstavlja im se također konzervativna "Fronta postojanosti islamske revolucije" koja sebe smatra pravim tumačem misli vrhovnoga vođe i brani stajališta predsjednika Ahmadinedžada.
Reformisti su pometeni represijom koja je zabranila njihova dva vodeća pokreta. Reformske su vođe uglavnom u zatvoru ili kućnome pritvoru.
Malene reformske stranke uspjele su progurati nekliko svojih lista u nadi da će očuvati zastupnike u Madžlisu. U sadašnjem je sazivu 60-ak reformskih zastupnika.
Iranske vlasti od 2009. ulažu velika sredstva kako bi spriječile protuvladine prosvjede, no za petak nisu predviđene posebne mjere.
Međunarodna udruga za zaštitu ljudskih prava Amnesty International upozorava da su zadnjih tjedana vlasti pojačale represivne mjere i u zatvor privodile oporbene osobe i dodatno ograničile pristup internetu.