Ortega je prošlog tjedna započeo svoj drugi predsjednički mandat osvojen uvjerljivom pobjedom od 60 posto na izborima u studenome. To je njegov najveći osvojeni postotak glasova od sredine osamdesetih godina kada je vodio sandinističku vladu tijekom građanskog rata s gerilcima koje je podržavao SAD.
Položaj je izgubio na izborima 1990. nakon čega je u oporbi proveo 16 godina i na vlast se vratio tek 2006. U domovini se on predstavlja kao čovjek mira, svoju je marksističku retoriku zamijenio kršćanskim porukama i uspješno je surađivao s vođama farmera i poslovnih ljudi koji se nekada bili njegovi ogorčeni kritičari.
No Ortegina vanjska politika vrlo je slična onoj iz razdoblja hladnog rata kada je Nikaragva bila bliska Sovjetskom Savezu i Kubi. Danas je najbliži saveznik Nikaragve Venezuela socijalističkog predsjednika Huga Chaveza koji je prihodima od nafte pomogao nikaragvanske programe za suzbijanje siromaštva. Nikaragva je i dalje bliska Kubi a osnažila je svoje veze s protuameričkim državnicima poput iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada. Dok je prošloga tjedna polagao prisegu, pored Ortege su stajali Chavez i Ahmadinedžad. On je kritizirao američku "okupaciju" Iraka i Afganistana, žalio zbog smrti libijskog čelnika Moamera Gadafija i odao počast bivšem iračkom čelniku Sadamu Huseinu.
Chavezova financijska pomoć Nikaragvi pomogla je ubrzati gospodarski rast zemlje, najsiromašnije u središnjoj Americi, i smanjiti stopu siromaštva s oko dvije trećine 2005. na sadašnjih 57 posto.
Analitičari procjenjuju da Venezuela Nikaragvi osigurava i do 500 milijuna dolara što je golem iznos za gospodarstvo koje je 2010. vrijedilo 6,5 milijardi dolara.
Nikaragvancima se rezulatti sviđaju i otvoreno izražavaju svoju zahvalnost no neki vjeruju da Ortega zapravo nije onaj koji vlada. "Ako Chavez kaže sjedni, Ortega sjedne. Ako kaže ustani, Ortega ustane", ustvrdio je za agenciju Reuters 25-godišnji student iz Nikaragve. "Ortega čini što mu kažu".
Jedan od stanovnika Manague za Reuters ocjenjuje da Chavez u Nikaragvi ima mnoge interese. "To su struja. Voda. Pa i gradnja kuća za siromašne".
I Iran je obećao znatna ulaganja no nije ih još ostvario. Nakon Ortegine izborne pobjede 2006. Ahmadinedžad je obećao 350 milijuna dolara za gradnju luke, kuća i hidroelektrana no kako pomoć nije realizirana neki se u Nikaragvi pitanju što zemlja dobiva prijateljstvom s vlašću koja je svojim prijetnjama izazvala globalne napetosti. Nikaragvanski listovi su također tijekom prošlotjednog posjeta zabilježili da Ahmadinedžad nije odgovorio na zahtjev Nikaragve da otpiše dug Iranu od oko 160 milijuna dolara.
Ortega je u svom govoru u utorak pozdravio Iran kao veliku civilizaciju i zatražio od Izraela, za koji je Ahmadinedžad jednom prilikom rekao da ga treba izbrisati sa zemljovida, da uništi svoja nuklearna oružja jer priječe postizanje mira na Bliskom istoku.
Ortegin istup dolazi tek nekoliko dana nakon što je vlada SAD-a "apsolutno jasno" poručila zemljama u svijetu da "nije vrijeme za produbljavanje veza, sigurnosnih veza, gospodarskih veza, s Iranom".
Ortegine kritike Washingtona i saveznika, međutim, nisu u Nikaragvi umanjile naklonost spram SAD-a gdje žive deseci tisuća Nikaragvanaca. Institut za istraživanje javnog mišljenja CID Gallup je rekao da istraživanja pokazuju da su Nikargvanci sve naklonjeniji SAD-u bez obzira na Ortegine saveze.
Istraživanje Latinobarometra je pokazalo da 65 posto Nikaragvanaca pozitvno gleda na SAD i da je predsjednik Barack Obama u Nikargvi popularan koliko i Chavez. Činjenica da je Washignton zamrznuo veliki dio pomoći za razvoj, nakon što je Ortegu 2008. optužio za prijevare na lokalnim izborima, nije mnogo utjecala na stav Nikargvanaca sprama SAD-a, djelomice i stoga što još stiže pomoć nevladinih organizacija.
Mauricio Toledo, bivši sandinistički borac, ocjenjuje da je Ortega izolirao Nikaragvu. "Daniel Ortega je bio Gadafijev prijatelj. Bio je brat Sadama Huseina. Bio je brat svih tih ubojica", rekao je. "Mi ne želimo takve prijatelje".