Uz prosvjednike koji su došli podržati suca kojega smatraju junakom, bilo je istaknutih ličnosti iz međunarodnog prava i svijeta umjetnosti, poput filmskog režisera Pedra Almodovara, zatim predstavnika nevladinih udruga i članova rodbine žrtava ubijenih tijekom Španjolskog građanskog rata i Francove diktature.
Sve tri tužbe protiv Garzona privatne su, a ovaj tjedan odgovara na optužbe da je naredio prisluškivanje razgovora između dvojice poslovnih ljudi, uhićenih zbog navodnog podmićivanja Narodne stranke, pobjednice izbora u studenome i njihovih odvjetnika.
Garzon je poznat po istrazi eskadrona smrti 80-ih godina kojima se tadašnja vlada socijalista borila protiv baskijskih separatista i smatra se da je istraga pomogla stranci desnog centra da pobijedi na izborima 1996.
U svijetu se Garzon proslavio kada je pokušao ishoditi izručenje čileanskog diktatora Augusta Pinocheta 90-ih kako bi mu se u Španjolskoj gdje to zakon omogućuje, sudilo za zločine vojne diktature. Po istome je zakonu želio suditi odgovornima za "nestale" tijekom diktature u Argentini 70-ih, a u novije doba i zatvor Guantanamo.
Kritičari ga optužuju da zapravo samo voli svjetla pozornice.
Zamjeraju mu kopanje po prošlosti i tvrde da je prekršio zakon o amenstiji kada je naredio istragu 100.000 nestalih osoba tijekom Građanskog rata (1936- do 1939.) i diktature Francisca Franca (1939. do 1975.), što je za njega zločin protiv čovječnosti, piše agencija AFP.
Zbog te je istrage protiv Garzona podnesena druga tužba, no on sve optužbe odbacuje, a bude li osuđen, mogla bi mu biti izrečena 20 godišnja zabrana rada što bi značilo kraj karijere sada 56-godišnjeg suca.
U trećem je predmetu optužen da je odustao od istrage najveće banke Santander kada je ta banka njemu platila tečaj u New Yorku.
"Gorka je ironija da se Garzona goni u domovini zato što je u njoj pokušao primijeniti jednaka načela koja je uspješno promicao na međunarodnoj razini", drži Reed Brody, glasnogovornik udruge Human Rights Watch.