Razmišljanje Nobelova odbora ostalo je tajnom pedeset godina, a onda je u Nobelovoj knjižnici u Stockholmu otvoren arhiv za 1961. Švedski novinar Andreas Ekstroem bacio se na proučavanje prije nedostupnih dokumenata i otkrio kako je žiri prešao preko imena poput Lawrencea Durrella, Roberta Frosta, Grahama Greenea, EM Forstera, Alberta Moravie i Tolkiena i odabrao dobitnika nagrade za književnost 1961, jugoslavenskoga pisca Ivu Andrića.
Odbor je pohvalio Andrićevu "epsku snagu kojom prati temu i opisuje ljudske sudbine potekle iz povijesti svoje zemlje". Drugi nominirani pisci od Nobelova su odbora dobili još kraću primjedbu, otkrio je Ekstroem u švedskome listu Sydsvenska Dagbladetu.
Tolkienova proza, "nije se približila najvišoj pripovjedačkoj razini", napisao je član odbora Anders Oesterling. Tolkiena je za nagradu predložio njegov prijatelj, pisac C. S. Lewis.
Frost je odbačen zbog "poodmakle dobi": tada mu je bilo 86 godina. Odbor je ocijenio da su godine toga američkoga pjesnika "temeljna prepreka koju odbor sa žaljenjem mora konstatirati".
I Forster je odbačen zbog dobi. Nobelov odbor više ne gleda na godine, piše Guardian, jer je 2007. nagradu za književnost dobila 87-godišnja Doris Lessing, ali tada je Oesterling Forstera, autora Puta do Indije, Sobe s pogledom, Howard's Enda i Mauricea nazvao "sjenom onog tko je nekad bio, odavno ugašena duhovna zdravlja".
Od ostalih kandidata, Durrell "ostavlja sumnjiv okus u ustima (...) zbog manijakalne preokupacije erotskim komplikacijama", a talijanski romanopisac Alberto Moravia "pati od... opće monotonije".
Greene, koji na kraju uopće nije dobio Nobelovu nagradu, te je 1961. bio drugi, a treća je bila danska književnica Karen Blixen, autorica knjige Moja Afrika.
"Ovime se bavim zadnjih pet godina, to je postala osobna i novinarska tradicija. Sad sam prvi put susreo Tolkienovo ime među kandidatima", kaže novinar Ekstroem. "Danas svake godine ima tristotinjak prijedloga, ali onda ih je bilo pedesetak. Ne može svatko predložiti dobitnika. Švedska akademija poziva određene akademike, bivše dobitnike i predstavnike institucija da nominiraju, a i sama može nominirati".
"Akademija u strogoj tajnosti arhive drži pedeset godina, ali (ni poslije) ne otkrije sve. Konačna se odluka donese, a da nikad u javnost ne prodru nikakve primjedbe. No poput prijedloga bude javan i poneki komentar. Tolkiena je monimirao C. S. Lewis, to sam prvo uočio. Lewis je bio profesor književnosti i zato kvalificiran za nominiranje. No kratak komentar Andersa Oesterlinga, dominantnog književnoga kritičara Akademije bio je prilično gorak. On je trilogiju (Gospodar prstenova) ovako opisao: rezultat se nipošto nije približio najvišoj pripovjedačkoj razini".