Riječ je o prvoj u nizu predstava iz trilogije monodrama koje Fabre u sklopu suradnje sa ZKM-om planira postaviti na pozornice toga kazališta kroz tri uzastopne sezone.
U "Caru neuspjeha" na pozornici vidimo klauna uhvaćenog u borbi sa samim sobom i s okolinom u očajničkoj potrazi za identitetom. Pitajući se zna li tajnu kako promijeniti život, on kreće u beskompromisnu dramsku potragu za smislom i lijepim, kao metaforom potrage za smislom vlastita života, nadajući se pronalasku utjehe u umjetnosti.
Klauna igra izvrsni Frano Mašković, višestruko nagrađivani glumac ZKM-a, koji tijekom gotovo dvosatne predstave neumorno naizmjence pleše, žonglira, pjeva i glumi, vješto preskačući iz jedne uloge u drugu. Kao klaun, niže impersonacije sebe sama i onoga što bi želio biti, a ne uspijeva mu i kroz te transformacije neprekidno postavlja pitanje "zar ništa ne može ne uspjeti i svejedno biti prihvatljivo?".
Potragu za potpunošću personificira njegova odvojenost od vlastita srca, koje nosi odvojeno od tijela. S njime ostvaruje intiman, gotovo erotski odnos koji na neki način čini okosnicu predstave. Izmjenjujući filozofske rasprave s činom postupnog prožidiranja te "bezvremene strojnice", on u konačnici dolazi do spoznaje i pomirenja s vlastitom potragom za smislom - nalazeći da je on sadržan u pokušajima.
Suvereno vladajući scenom, Mašković vodi predstavu prema vizualno dojmljivom kraju, koji je ujedno i njezin vrhunac, s obzirom da su ipak Fabreove primarne preokupacije vizualna umjetnost i dizajn. U "Caru neuspjeha" Fabre je režiser, scenograf, koreograf i oblikovatelj svjetla, što ovu predstavu na neki način čini njegovim autorskim djelom. Scena je zanimljiva, svjetlo fantastično, a postignut je i određeni stupanj interakcije s publikom, kojoj je dodijeljena uloga svjedoka i na neki način sudionika u klaunovoj potrazi.
Maškoviću ovo nije prvo iskustvo s Fabreom. Rad s njime Mašković opisuje kao 'tripozno' iskustvo u kojemu Fabre glumca vodi do krajnjih granica izdržljivosti - "mentalne, psihičke, fizičke, i glumačke". Međutim, kako je rekao, dok puno traži, Fabre isto tako puno i daje. "Ovaj posao je istraživanje, svakodnevni rad na sebi. A nakon svakog procesa s Fabreom, izlazite kao bolji čovjek i bolji, iskusniji glumac", kazao je Mašković govoreći o predstavi.
Osvrnuvši se na proces nastanka predstave, koji se odvijao "dan po dan, stranicu po stranicu, scenu po scenu", Mašković je istaknuo kako mu je prethodno iskustvo Fabreom puno pomoglo u radu na ovoj predstavi jer mu je omogućilo intuitivno prepoznavanje smjera u kojemu ga redatelj vodi. "Da mi je ovo bila prva predstava, ne znam kako bih se snašao", priznao je Mašković.
Redatelj, koreograf, dizajner, vizualni umjetnik i performer, Jan Fabre (1958.) multidisciplinarni je umjetnik smatran jednim od najinovativnijih i najsvestranijih umjetnika suvremene međunarodne scene. Crtač, kipar, tvorac instalacija, operni, baletni i kazališni redatelj, Fabre pisati počinje 1975. i u svojim komadima razvija koncept teatra kao sveobuhvatne umjetničke forme u kojoj dijalog djeluje uz bok drugim elementima poput plesa, glazbe, opere, performansa i improvizacije. Kao likovni umjetnik sudjelovao je na brojnim prestižnim međunarodnim izložbama poput Venecijanskog bijenala i jedini je suvremeni umjetnik koji je imao samostalnu izložbu u pariškom muzeju Louvre, "The Angel of Metamorphosis" (Anđeo metamorfoze, 2008.).
Dramaturginja predstave je Coraline Lamaison, koja je ujedno i asistentica režije, dok kostimografiju potpisuje Doris Kristić.