Knjiga, pisana latinskim jezikom, na 860 stranica sadrži zapisnike tadašnje gradske vlasti te su predstavljeni izvorne isprave o životu u Osijeku - od odluka povezanih s brigom za nahočad, radnog vremena ugostiteljskih i ostalih radnji, pa sve do obveze hvatanja bjegunaca i slično.
Priređivač Sršan kazao je kako su zapisnici objavljeni na latinskom jeziku jer se želi omogućiti proučavanje povijesti grada znanstvenicima ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje, te da je knjiga namijenjena međunarodnoj razmjeni. Uvodnik i kazalo znamenitih osoba i mjesta su na hrvatskom jeziku. Kad čitamo „zapisnike iz toga doba, vidimo pravo lice grada Osijeka, života u njemu, sve brige građana i ćud ljudi koja u mnogome nije bila drukčija negoli danas“, kazao je Sršan. U zapisnicima se, među ostalim, može pročitati kako su građani u to vrijeme svoj novac polagali na štednju u gradske novčarske ustanove s kamatama od šest posto, budući da u to vrijeme nije bilo štedionica ni banaka.
U ime gradske uprave Ivica Završki, predsjednik osječke Matice hrvatske, istaknuo je kako je „knjiga vrijedan dar gradu za Dan grada, 2. prosinca“. Naglasio je kako je upravo iz izvornih zapisnika ne samo za 1810. i 1811. „već i iz velikog broja do sada objavljenih zapisnika osječkoga Povijesnog arhiva i autora Stjepana Sršana vidljivo da je Osijek grad bogate povijesti i kulture“.