Za Avberšek je zabrinjavajuće što su ostale neiskorištene uspješno organizirane sindikalne akcije, poput prosvjeda na Trgu bana Jelačića 2008. zbog smanjenja plaća, ili prikupljanje potpisa za referendum protiv izmjena Zakona o radu.
Smatra da je prikupljenih 800.000 potpisa "izručeno pred noge vladi i privatnim poslodavcima", a sindikati su zauzvrat "dobili mrvice u vidu obećanja sklapanja nekakvog sporazuma i provedbe referenduma".
"Ocjenjujem i tvrdim da pojave žuto-sindikalnog podaničkog karaktera spram vlade i kapitalista cvatu sve više u politikantskim i karijerističkim glavama vođa središnjica. To će tako i ostati sve dim su im glavna briga njihove fotelje", kazala je Avberšek.
Da nije tako sindikati bi, kaže, imali puno više od 400 tisuća sindikalno organiziranih članova od svih zaposlenih u Hrvatskoj, no za to su potrebni duboki rezovi - novi čelnici središnjica ili njihovo drastično smanjenje.
Osvrćući se na stanje u zdravstvu, Avberšek je podsjetila da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi odbio da se pregovori za sklapanje kolektivnog ugovora za 70.000 zaposlenih u zdravstvu vrše putem pojedinačnih konzultacija. Takav KU, kaže, potpisala su tri tzv. žuta sindikata, iako je Samostalni sindikat najveći i broji 20.000 članova.
Sindikat će stoga i dalje sudskim putem tražiti da se takav nelegalni KU poništi te da se novi sklopi na zakonu utemeljenim pregovorima.
Avberšek smatra i da nakon tri godine reforma zdravstva nije donijela ništa pozitivno osim djelomične financijske konsolidacije sustava jer je zdravstvo i dalje nesređeno i neorganizirano.
Sredstava za zdravstvo nisu izdvojena iz Državne riznice, nije odvojeno javno od privatnog, liste čakanja su i dalje nepremostivo duge, reforma bolnica nije ni započela, a reforma hitne pomoći u samom je začetku pokazala nedorečenost i fatalne propuste u organizaciji, zaključila je Avberšek koja je ujedno i jedini kandidati za predsjednika sindikata u iduće četiri godine.