Dr. Kenneth Heaton, liječnik i šekspirolog, analizirao je 42 piščeva djela i usporedio ih sa 46 knjiga Shakespeareovih suvremenika iz 16. stoljeća. Rezultati njegova istraživanja objavljeni su u zadnjem broju stručnoga časopisa Medical Humanities. Heaton je ustanovio da je Shakespeare češće od ostalih pisaca svojeg vremena opisivao razne likove koji su doživjeli veliki stres, a potom osjećali psihosomatske simptome poput malaksalosti ili nesvjestice, ili su imali pojačan, odnosno smanjen osjet na dodira ili na bol.
Muški likovi u Shakespearovim tragedijama "Romeu i Juliji", "Henriku VI.", "Ukroćenoj goropadnici", "Troilu i Kresidi" osjećaju vrtoglavicu, nesvjesticu i slabost. Dr. Heaton je slične psihosomatske simptome zamijetio u književnom djelu još samo jednoga Shakespearova suvremenika.
Jedanaest slučajeva hiperventiliranja povezanih s dubokim emotivnim stresom Shakespeare je opisao u komediji "Dva mladića iz Verone", u "Mletačkom trgovcu", djelu "Kako vam drago", "Rikardu II." i drugome dijelu "Henrika IV." Književni bard je međusobnu povezanost tijela i uma u djelima prikazivao neusporedivo češće od svojih suveremenika.
U "Kralju Learu", "Richardu II" i "Kralju Ivanu" opisani su problemi sa sluhom, prouzročeni snažnim emotivnim stresom, a pretjerane ili smanjene osjećaje autor je opisao u "Puno vike ni za što", "Veneri i Adonisu" i "Koriolanu".
"Shakespearovo stajalište o tomu da su otupjelost ili snažni osjećaji njegovih likova posljedica i odraz stanja njihove psihe, nisu dijelili i njegovi suvremenici", piše u članku dr. Heaton.
Njegovo istraživanje pokazuje da bi djela Williama Shakespearea današnje liječnike mogla podsjetiti kako su fizički simptomi posljedica psiholoških uzroka, a mnogo među njima ne uspijevaju odmah povezati fizičke simptome sa stresom, što rezultira zakašnjelim dijagnozama, nepotrebnim pretragama i neodgovarajućim liječenjem.
Kad bi današnji liječnici češće posegnuli za Shakespearovim djelima, siguran sam da bi iz njih mogli puno toga naučiti", vjeruje dr. Heaton, prenosi BBC.