"Dokazi pokazuju da glavni razlog odlaska civila iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca nije bilo nezakonito granatiranje HV-a nego zapovijed za evakuaciju koju je izdalo vodstvo tzv. RSK kao i strah od suočavanja s hrvatskim snagama", poručuje u petak obrana u podnesku kojim na oko 200 stranica traži uvođenje dodatnih dokaza.
Obrana navodi kako se novi dokazi tiču zaključaka nepravomoćne travanjske presude da su srpski civili otišli iz tzv. krajine a posebno Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca zbog straha od topničkih napada HV-a te da nikakva evakuacija u izvedbi vlasti lokalnih Srba niti neki njihovi drugi potezi nisu izazvali odlazak srpskih civila. Također tiču se i zaključaka sudaca da je hrvatski vojno državni vrh dijelio namjeru progona civila i to planirao na Brijunskom sastanku održanom pred Oluju, kao i da je Gotovina posjedovao zločinačku namjeru i sudjelovao u tom udruženom zločinačkom pothvatu.
Tako obrana citira Miloševića sa sjednice VSO-a od 14. kolovoza 1995. u kojem on kaže: "Kao što znate, tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine toga istog dana bez čak stvorenog kontakta s hrvatskom vojskom na najvećem dijelu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bežaniji zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom nego što su izginuli držeći linije".
Milošević na sjednici postavlja i pitanje tko je zaista donio odluku da krajiško vodstvo napusti krajinu te dodaje da su takvu odluku donijeli kad su imali sve uvjete da se brane i time "izazvali egzodus".
"Sad to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije sa kojih su utekli kao zečevi?", pita Milošević i zaključuje da su "čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uvečer naredili bežaniju".
Obrana upozorava da ti zapisnici osvjetljavaju i okolnosti u kojima su pisana izviješća jugooficira na posudbi tzv. krajinskim snagama u kojima oni umanjuju značaj zapovijedi za evakuaciju, svjesni da su izvješća u funkciji disciplinskih postupaka protiv njih zbog izdavanja tih zapovijedi. Prvostupanjska se presuda oslanja na jedno od tih izviješća ono - generala Mile Mrkšića. Obrana upozorava i da Mrkšićevo umirovljenje upućuje na zaključak da VSO nije vjerovao njegovu izviješću.
Tvrdnju da je odlazak stanovništva rezultat odluke lokalnog vodstva, obrana potkrijepljuje i bilješkom ministra vanjskih poslova tzv. RSK Slobodana Jarčevića u kojoj se navodi da kolaps srpskih snaga nije rezultat hrvatske pobjede nego odluke o povlačenju zajedno sa stanovništvom te izviješćima obavještajne službe jugoslavenske vojske u kojoj se govori o provedenoj evakuaciji stanovništva, kao i drugim izviješćima vojnih snaga pobunjenih hrvatskih Srba u kojima se Martićeva odluka o evakuaciji naziva izdajničkom.
Među dokazima kojima obrana namjerava osporavati zaključke o progonu civila te zločinačkim namjerama hrvatskog vojno-državnog vrha uključujući generala Gotovinu je i devet koji su u verziji za javnost zahtjeva obrane zaštićeni oznakom tajnosti.
Iz Galbraithove diplomatske bilješke upućene 10. kolovoza obrana citira dio u kojem veleposlanik podsjeća Washington da se i prije Oluje predviđalo da će doći do odlaska srpskog stanovništva. Taj dio potvrđuje tezu obrane da na Brijunskom sastanku nije bilo govora o planiranju progona nego o zapažanju onog što se očekivalo a to je da bi mogao uslijediti odlazak stanovništva.
Galbraith u toj bilješci navodi da se na temelju viđenog u Petrinji, Kninu i Glini čini da je malo dokaza o zločinima hrvatskih snaga ili dokaza o protjerivanju stanovništva iz njihovih domova.
"Prije bi se reklo da su pobjegli prije dolaska hrvatskih snaga ili su im vlasti RSK zapovijedile da odu", navodi se u diplomatskoj bilješci, a obrana ističe da i to potvrđuje njihovu tezu da uzrok odlaska nisu bili nezakoniti postupci hrvatskih snaga ili vojno-političkog vodstva.