Po riječima Milana Puljiza, bio bi veliki kulturni grijeh da su pjesme i pjesnik Luka Puljiz ostavljeni u tami zaborava, a izbor je načinjen iz njegove dvije zbirke objavljene pred kraj života "Zapisi o siromacima" (Vukovar 1942.), te "Draga zemlja" (Sarajevo 1944.).
Urednik Puljiz naglasio je kako je od danas pjesnik Luka Puljiz, koji je imao dva zavičaja - Runoviće i ravnu Slavoniju, u koju se odselio s roditeljima pred glađu i bijedom, kulturna činjenica koju nitko neće moći zaobići.
Mate Maras ocijenio je kako su sve pjesme Luke Puljiza jedna pjesma iz koje se čuje jauk. Ima pjesnika o kojima se sve zna pa je književnim kritičarima relativno lako pisati o tim pjesnicima, a s druge strane ima onih koji doista moraju biti genijalni da bi ih se iskopalo iz pepela zaborava, rekao je Maras. Korijeni i izvori pjesničkog svijeta Luke Puljiza teško se nalaze budući da nema literarnih suputnika, ali ipak najdublji utjecaj, po svemu sudeći, na pjesnika je ostavio Andrija Kačić i njegov "Razgovor ugodni naroda slovinskog", guslari koje je slušao u djetinstvu i ganga iz koje je crpio ritam i rimu za svoje pjesme, kazao je Maras.
Stjepan Sučić pjesništvo Luke Puljiza smjestio je u maticu hrvatskog pjesništva između dvaju ratova te je napomenuo da je po tematici najsrodniji pjesništvu Nikole Šopa.
Mijo Jukić rekao je u ime Udruge Runovićana da izdavanjem izabranih pjesama Luke Puljiza podižu spomenik njemu i njegovu djelu. Tim izdanjem slavimo pjesnika bez ideološkog opredjeljivanja, rekao je.
U bilješci koja je uvrštena na početku knjige, a koju je napisao Luka Puljiz 18. lipnja 1942. stoji kako pjesme nije pisao zbog književne slave, nego zato što je osjetio potrebu izliti iz srca na neki način bol, srdžbu i bunt nad teškim životom "mojih ljudi".
Pjesme Luke Puljiza na predstavljanju njegovih izabranih pjesama čitali su Vedran Mlikota, Sanda Lončar i Marko Biočić.
Luka Puljiz (Runovići, 1913. - 1945.) počeo je u školi pisati novinarske članke, a 1935. postao je profesionalni novinar pišući članke za osječki "Hrvatski list". Zbog toga je bio na meti službene politike te zato odlazi u Vukovar, gdje 1936. obnavlja tjednik "Srijemski Hrvat". Uspostavom NDH odlazi u Zagreb, gdje je bio urednik "Nove Hrvatske". Zatim se vraća u Vukovar, odlazi u Banju Luku i Sarajevo. Trag mu se zameo na putu prema Bleiburgu, skupa s dvojicom mlađe braće.
Izabrane pjesme objavila je Udruga Runovićana u Zagrebu. Priču o Luki Puljizu napisao je novinar i publicist Milan Puljiz.