Organizator toga ciklusa IRB-ov znanstvenik Ivica Rubelj uvodno je podsjetio da je time počelo već tradicionalno "druženje" sa znanstvenicima u povodu dodjele Nobelovih nagrada iz prirodnih znanosti koji pak imaju zadaću da svojim kolegama, ali i široj javnosti, približe znanstvena dostignuća koja su "ovjenčana" tom najuglednijom znanstvenom nagradom.
U predavanju naslovljenu "Kvazikristali - strukture s translacijskom simetrijom na šesterodimenzionalnoj rešetci" profesor Milat izložio je svoja iskustva iz elektronsko-mikroskopijskih istraživanja strukture kvazikristala i kvaziperiodičnih kompozitnih kristala.
Kad je pak riječ o Nobelovim nagrada koje su do sada dodijeljene za otkrića u kristalografiji, poput ovogodišnje Izraelcu Danielu Shechtmanu, Milat je istaknuo da se tu uvijek radi o doista revolucionarnim otkrićima.
Takvo je, dodao je, i Shechtmanovo otkriće kvazikristala. Izraelski znanstvenik je, naime, 8. travnja 1982. godine otkrio kristal u kojemu su atomi bili spojeni u uzorak koji se nije mogao ponoviti. Do tada su znanstvenici mislili da se atomski obrasci unutar kristala moraju ponavljati, a Shechtmanovo otkriće je temeljito promijenilo shvaćanje kemičara o čvrstim tijelima, te pridonijelo širim saznanjima u kemiji i fizici kondenzirane materije, a i u drugim znanostima i matematici.
Milat je podsjetio da je to Shechtmanovo otkriće bilo popraćeno osporavanjima i protivljenjima pa su čak njegovi kolege zatražili da napusti zajedničko istraživanje.
Smatra da je najpresudniji rezultat Shechtmanova otkrića nova definicija kristala koja sada glasi - kristal je (regularno dalekosežno uređena) tvar s bitno diskretnom disfunkcijom.
Profesor Ognjen Milat proučava strukturna i dinamička svojstava kondenzirane materije. Do sada je istraživao kristalne strukture raznih materijala tehnikama rendgenske difrakcije i elektronske mikroskopije, a sada istražuje nanostrukturne karakteristike tankih filmova i višeslojnih naslaga te jednodimenzionalne modulacije i kvaziperiodičnosti u kompozitnim kristalima.
Tijekom karijere gostovao na sveučilištima u Antwerpenu i Parmi. Objavio je više od stotinu radova od čega više od 60 članaka u znanstvenim CC časopisima.