Snimljen zahvaljujući prilozima grčkih korisnika interneta, film dostupan na www.debtocracy.gr ili Youtubeu, bio je prikazan na nekoliko inozemnih televizija, uključivo japanskoj, no "grčka javna televizija odbila ga je emitirati", rekao je suredatelj filma Aris Chatzistefanou.
Bivši novinar BBC-a World Servicea koji je dobio otkaz na privatnom grčkom radiju nekoliko dana prije nego što je dokumentarac postavio na internet, 34-godišnji Chatzistefanou planirao je snimiti kratkometražni film o ekvadorskom iskustvu. No primivši ukupno 16.000 eura snimio je 75-minutni dokumentarac nastao na temelju razgovora s ekonomistima ljevice iz raznih dijelova svijeta.
"Ako oni koji su izazvali krizu ne žele platiti, zašto bismo plaćali mi?", tema je vodilja filma koji grčku prezaduženost objašnjava od stvaranja moderne države u 19. stoljeću i uspoređuje ju s Ekvadorom.
Jedna od prvih mjera koje je proveo mladi ekonomist Rafael Correa pošto je pobijedio na predsjedničkim izborima 2006., bila je protjerati predstavnike Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Posebno povjerenstvo revizijom duga utvrdilo je nezakonitost velikog dijela ugovora o zajmu koje su sklapale prethodne vlade.
Correa se koristio pravno utemeljenim terminom "odiozni dug" koji su rabile Sjedinjene Države kada su 2003., otpisale većinu iračkog duga nagomilanog za režima Sadama Huseina.
Da bi bio proglašen "odioznim" (odvratnim, gnjusnim), za dug treba biti odgovoran "nedemokratski režim" koji se zaduživao "bez pristanka svoga naroda" i novac trošio "na aktivnosti protiv interesa naroda". Pitanje je može li se takva kvalifikacija primijeniti na Grčku koja je imala demokratske izbore.
Debtocracy tvrdi da može i nabraja korupcijske afere. Njemačka grupa Siemens platila je mito za "prenapuhane" ugovore; američka banka Goldman Sachs grčkoj je vladi savjetovala povećanje duga i održavanje Olimpijskih igara 2004., koje su zemlju bacile u dublje zaduženje.
Francuska i Njemačka Grčkoj su posuđivale novac kako bi od njih nastavila kupovati oružje, što je "licemjerno", kako je to nazvao zastupnik Europskog parlamenta Daniel Cohn-Bendit.
Film je poučan jer objašnjava termin "odioznog duga", ali ne uspijeva gledatelja uvjeriti da to vrijedi i za Grčku, piše agencija AFP. I sami autori to na neki način priznaju jer kažu: "Čak i ako je dug zakonit, nijedna zemlja nema pravo umoriti vlastite građane da bi namirila vjerovnike".
Redatelj otvoreno zagovara scenarij po kojem bi Grčka izbrisala svoj dug, vratila neovisnost te izišla iz eurozone. Spominje i da je Grčka Europskoj uniji pristupila kada je njezin dug eksplodirao i ona izgubila konkurentnost.