Povod za komentar "Zloporaba progona zločina" glavnom uredniku Ivanu Mikleniću je medijsko prešućivanje otkrivanja spomen-obilježja na Ćurinki - Oštrom Vršku, u župi sv. Ilije u Sincu, u Lici, na mjestu gdje je pronađano mrtvo šestero pripadnika obitelji Čorak. Oni su odvedeni 4. listopada 1991. u "miliciju" pobunjenih Srba, a zatim ubijeni što nožem što vatrenim oružjem.
"Hrvatska javnost uglavnom ne zna za stradanje te hrvatske obitelji iz Vrhovina, nikada tom stradanju nije posvećena ni jedna jedina stranicu u kojem dnevnom listu ili tjedniku, niti je ikoja tv-ekipa istražila taj slučaj, a za što je na šest godina zatvora 2009. u Karlovcu osuđen jedan pripadnik srpske 'milicije' - i kao da je time pravda zadovoljena pa hrvatsku javnost više ne treba uznemirivati", tvrdi u komentaru i dodaje kako je slučaj obitelji Čorak tipičan primjer odnosa medija, pravosuđa i politike prema hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji i vrlo je rječit baš nakon podizanja optužnice protiv 44 hrvatska građana koje je još 1992. pripremila okupacijska JNA.
"Te optužnice, koje se, vrlo je izvjesno, zlorabe i za ciljeve predizborne kampanje, ne otvaraju toliko pitanje eventualnog (ne)kažnjavanja ratnih zločina, koliko služe srbijanskoj tezi, koju podupire i dio međunarodne zajednice, da je mlada država Hrvatska počinila genocid nad pripadnicima srpske nacionalnosti te da se ne može odgovornost za ratove i zločine devedesetih godina pripisivati u prvom redu Srbima i Srbiji. Te optužnice također potvrđuju da je na snazi srbijanski 'Zakon o organizaciji i nadležnosti u postupku za ratne zločine', koji srbijanskim pravosudnim vlastima daje ovlast za progon kaznenih djela 'koja su izvršena na teritoriju bivše SFRJ, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve', a što znači pravno nepriznavanje suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno pravno oživljavanje jedinstvenoga 'jugo-slavenskog' prostora, odnosno modernim rječnikom 'regije' u kojoj Srbija ima glavnu riječ", napominje se u komentaru.
Po Miklenićevim riječima, progon ratnih zločina, etički i pravno neupitan, davno je i u Hrvatskoj i u Srbiji, pa i u svijetu - što je najočitije na Haaškome sudu - instrumentaliziran u korist određenih političkih interesa, kako unutar Hrvatske i Srbije, tako i u međunarodnim razmjerima.
"Kad bi u Hrvatskoj postojala stvarna politička i etička volja da se osude svi ratni zločini, bez obzira na to tko ih počinio, onda se Hrvatska ne bi bila obvezala na zakon o amnestiji srpskih pobunjenika s tajnim 'dogovorom' da npr. u cijeloj istočnoj Hrvatskoj za ratni zločin smije biti procesuiran točno određeni broj, i to smiješno mali broj u razmjeru na brojne počinjene zločine. Nije li upravo taj svojevrsni 'numerus clausus' razlog što ispostave državnog odvjetništva ni u više od 15 godina 'ne uspijevaju' podići optužnice?", pita se, uz ino, Ivan Miklenić u komentaru "Glasa Koncila".