Radi se o fizičaru čiji je rad prije nekoliko desetljeća bio predmet poruge, a koji je, u međuvremenu, otvorio vrata eksperimentima na uporabi kvazikristala u svemu, od diesel motora do kuhinjskih tava.
Shechtman je 8. travnja 1982. godine otkrio kristal u kojem su "atomi bili spojeni u uzorak koji se nije mogao ponoviti". Do tada su znanstvenici mislili da se atomski obrasci unutar kristala moraju ponavljati.
"Nobelova nagrada za kemiju 2011. temeljito je promijenila shvaćanje kemičara o čvrstim tijelima. Njegovo otkriće je bilo tako kontroverzno da je bio zamoljen da napusti istraživačku skupinu s kojom je radio", pojasnio je Odbor. To je otkriće, dodaje se u priopćenju, bilo u to vrijeme "jednako nemoguće kao pokušaj izrade balona od isključivo dijelova heksagonalnog oblika, bez pomoći pentagonalnih dijelova".
To otkriće, slikovito je objasnio Odbor, kvazikristale je predstavilo kao "očaravajuće arapske mozaike reproducirane na razini atoma koji se nikada ne ponavljaju".
Naime, aperiodični mozaici, poput onih iz srednjovjekovnih islamskih mozaika u španjolskoj Alhambri i svetištu Dar-i Imam u Iranu, pomogli su znanstvenicima da razumiju kako kvazikristali izgledaju na atomskoj razini.
"U tim mozaicima, kao i u kvazikristalima, obrasci su pravilni - slijede matematička pravila, ali se nikada ne ponavljaju", pojašnjava Odbor.
Otkriće se dogodilo u okviru programa istraživanja metalurgijskih svojstava slitina aluminija i željeza te slitina aluminija i mangana koje je financiralo Ratno zrakoplovstvo SAD-a. Shechtman i suradnici su pomiješali aluminij i mangan u omjeru otprilike šest naprama jedan, zagrijali ga do taljevine te naglo ohladili metodom ultra brzog hlađenja. Nakon ispitivanja dobivene slitine elektronskim mikroskopom uočeno je da posjeduje simetriju petog reda koja je zabranjena u kristalima te dugosežno uređenje kojega nema u amorfnim materijalima. Ta struktura je čak prozvana ''Shechtmanite''.
No povijest kvazikristala počinje i ranije, a započeli su je matematičari. Hao Wang je 1961. dokazao da je moguće aperiodičko popločenje ravnine konačnim skupom pločica. Dvije godine kasnije Robert Berger je pronašao prvo aperiodičko popločenje s 20426 različitih pločica. S vremenom se povećavao broj nađenih aperiodičkih popločavanja, a broj različitih pločica potrebnih za to se smanjivao, sve dok 1974. Roger Penrose nije pronašao popločenje sa samo dvije vrste pločica – dva romba čiji su šiljasti kutovi 36° i 72°, a prosječan omjer pojavljivanja svakog od njih u rešetci jednak je zlatnom rezu, 0.618.
Shechtman je rođen 1941. u Tel Avivu. On je profesor emeritus na izraelskom Institutu za tehnologiju u Haifi.