Ivan Fanuko rođen je 1933. u Krku, gdje je pohađao gimnaziju, a u Zagrebu je završio je Školu primijenjene umjetnosti, potom 1959. i Akademiju likovnih umjetnosti, u klasi profesora Marina Tartaglie.
Od završetka akademije živio je i radio kao profesionalni umjetnik u Zagrebu, često je boravio u Omišju na Krku, a u Vrbovcu je imao svoj atelijer, pa su i njegovi glavni slikarski motivi - mrtve prirode, vedute i krajolici ponajviše bili oni s Krka i iz Vrbovca ili su bili reminiscencije na ta mjesta, stoji u priopćenju članice ULUPUH-a Višnje Slavice Gabout.
Navodi se da su Fanukovi samostalni istupi bili malobrojni, jer je on, po ugledu na svoga profesora, uvijek imao potrebu da brusi, dorađuje i cizelira svoje radove, pa je za života održao razmjerno mali broj samostalnih izložbi, ali da to ne znači da je on bio stvaralački neaktivan već naprotiv - za njega se govorilo da je "čovjek s tisuću talenata i stotinu zanata i hobija".
Aktivno se bavio i fotografijom, grafičkim dizajnom, ilustracijom i opremom knjiga, restauracijom umjetnina, restaurirao je oltar crkve Sv.Vida u Vrbovcu, te freske na otočiću Košljunu. Bavio se i pantomimom, pjesništvom, pisanjem tekstova i režijom kazališnih komada u svojstvu aktivista Saveza osoba oštećena sluha, te suosnivača i voditelja amaterskoga kazališta Trupe zagrebačkih pantomimičara i Studija za pantomimu.
Za razliku od samostalnih, Fanuko je sudjelovao na većem broju skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Zabilježen je njegov nastup u Rimu, Wiesbadenu, Madridu, Zagrebu i Moskvi, gdje je 1970. osvojio Zlatnu medalju za slikarstvo.
Bio je član HDLU-a, a LIKUM-a - gotovo od osnutka.
Ivan Fanuko preminuo je 29. rujna.