Tijekom pripreme izvješća uočeno je da unatoč tome što je 36 zemalja smanjilo zakonske razlike između muškaraca i žena, 103 od ukupno 141 zemlje, koliko ih je obuhvaćeno istraživanjem, i dalje u zakonskim propisima nameće razlike na temelju rodne pripadnosti u najmanje jednom ključnom pokazatelju u izvješću, stoji u priopćenju Svjetske banke.
U svjetskim razmjerima žene predstavljaju 49,6 posto stanovništva, ali tek 40,8 posto radne snage u formalnom sektoru. Razlike između muškaraca i žena pred zakonom mogle bi biti objašnjenje za taj raskorak. Izvješće pokazuje da zemlje s većim zakonskim razlikama između muškaraca i žena u prosjeku imaju manju zastupljenost žena u formalnoj radnoj snazi.
Izvješće mjeri pokazatelje kao što su mogućnost da žena sklopi ugovor, putuje u inozemstvo, upravlja imovinom i uspostavi interakciju s tijelima javne vlasti i privatnim sektorom. U svim su zemljama udane žene suočene s više zakonskih razlika od neudanih. U 23 zemlje udane žene ne mogu prema zakonu odabrati gdje će živjeti, a u 29 zemalja ne mogu biti priznate kao glava kućanstva.
Svaka regija obuhvaća zemlje s nejednakim pravilima za muškarce i žene, premda se veoma razlikuju po stupnju neravnopravnosti. U prosjeku su u zemljama visokog dohotka razlike manje nego u zemljama srednjeg i niskog dohotka.
Najveći broj zakonskih razlika između muškaraca i žena vidljiv je na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, a za njima slijede južna Azija i Afrika.
U Africi je časna iznimka Kenija, koja je vodeća u svjetskim razmjerima s najvećim brojem provedenih reformi za rodnu ravnopravnost. U regionalnom smislu najviše mjera za poboljšanje rodne ravnopravnosti provedeno je u Latinskoj Americi i na Karibima te u istočnoj Europi i središnjoj Aziji.