Bjesnoća je virusna zarazna bolest, zoonoza, od koje obolijevaju domaće i divlje životinje te ljudi. Bolest se prenosi kontaktom sa zaraženom životinjom, a najčešće ugrizom jer zaražena životinja virus izlučuje slinom. Na području Hrvatske prisutan je tzv. silvatični oblik bjesnoće, čiji su glavni prijenosnici divlje životinje. Bolest je najučestalija u crvenih lisica koje se smatraju najvažnijim rezervoarom i izvorom bjesnoće.
U Hrvatskoj prosječno godišnje ima između 600 i 800 pozitivnih slučajeva bjesnoće u životinja, a najviše, 91 posto u populaciji crvenih lisica, navodi voditeljica Odsjeka za zoonoze u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Ivana Lohman Janković.
Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine psi i mačke zbog izravnog kontakta s lisicama te zbog toga što vlasnici ne poštuju zakonske odredbe o preventivnom cijepljenju životinja.
U Hrvatskoj je zadnji slučaj zabilježene bjesnoće kod čovjeka bio 1964., a imali smo i dva slučaja iz Bosne i Hercegovine, 1989. i 1995. godine, navodi dr. Radovan Vodopija iz Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar". Prvo što čovjek treba učiniti ako ga ugrize životinja je što prije isprati ugriznu ranu vodom i sapunom i nakon tog se javiti liječniku, naglašava.
Bjesnoća je smrtonosna zarazna virusna bolest, rasprostranjena u više od dvije trećine ukupne kopnene mase Zemlje. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije godišnje u svijetu od bjesnoće oboli i umre više od 60 tisuća ljudi, od kojih značajan broj djece. Te su brojke nepotpune, jer bjesnoću prijavljuje redovno tek 90 zemalja. Specifičnog lijeka nema, bolest je smrtonosna, ali se može spriječiti.