Organizator izložbe je Hrvatski muzej turizma, a lungomare je predstavljeno fotografijama, dokumentima i drugom arhivskom građom u razdoblju od početka gradnje do dovršetka cijelog šetališta.
Ono se proteže u duljini od 12 kilometara, od Voloskog kroz Opatiju do Lovrana. Danas nosi ime Obalno šetalište Franza Josefa I.
Izgrađeno je na poticaj Austrijskog turističkog kluba (Österreichisches Touristenclub), odnosno njegove opatijske sekcije osnovane 1885. na inicijativu tadašnjeg čelnika Kluba, Antona Silberhubera, te Društva za poljepšanje lječilišta Opatija (Verschönerungs - Verein des Curortes
Abbazia) s Juliusom Glaxom na čelu. Godine 1889., kad je Opatija službeno proglašena lječilišnim mjestom, izgrađena je šetnica koja vodi od Voloskog do Slatine a južni je dio, od Opatije do Lovrana, dovršen 1911. godine.
Šetalište se u doba Austro-Ugarske monarhije zvalo Obalni put Friedricha Schülera (Friedrich Schüler Strandweg), po direktoru Društva južnih
željeznica, zaslužnom za početak turističkog razvoja Opatije. Dio od luke do Dražice se od 1916. zvao Erzherzog Eugen Promenade. Za vladavine Kraljevine Italije šetalište se zvalo Lungomare Principe Umberto, Lungomare della Madonna, Via San Giacomo, Lungomare della Redenzione i Lungomare Regina Elena. Po završetku Drugoga svjetskog rata naziv Obalni put nosilo je do 1952. godine kad je preimenovano u Šetalište Matka Laginje. Ime austrougarskog cara nosi od 1996. godine.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja.