"Ovotjedno uhićenje Ratka Mladića, iako dolazi puno prekasno, u najmanju ruku pruža mogućnost da Srbija, jednako kao i Bosna i Hercegovina te Hrvatska, istjeraju duh genocida koji dva desetljeća progoni Balkan", navodi Shattuck, danas rektor Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, koji je sredinom 90-ih bio pomoćnik američkog državnog tajnika za demokraciju, ljudska prava i rad.
U članku se prisjeća kako je 30. srpnja 1995. posjetio Tuzlu kako bi istražio sudbinu 7000 bošnjačkih muškaraca koji su nestali nakon što su snage bosanskih Srba zauzele UN-ovu "zaštićenu zonu" Srebrenicu.
"Pronašao sam preživjele iz najgoreg genocida u Europi od Drugog svjetskog rata i čuo svjedočenja iz prve ruke o zločinima Ratka Mladića", piše Shattuck.
On opisuje kako je slušao priču bosanskog seljaka Hurema Suljića, kojeg su vojnici bosanskih Srba 14. srpnja zajedno s ostalim muškarcima odvojili od obitelji i nagurali u velika skladišta u Srebrenici. Tu se pojavio Mladić i rekao im da će ići u razmjenu za zarobljene Srbe. Autobusom su odvezeni u udaljeno skladište kraj granice, gdje su tučeni željeznim šipkama i napadani ručnim bombama, pa je pod bio prekriven krvlju. Potom su im zavezane oči i kamionima su odvedeni do velikog iskopa gdje se odvijalo strijeljanje.
Suljić je ispričao da je pao u jamu a drugi preko njega, pa su ga meci promašili. U jami je ležao satima i čuo Mladića kako naređuje vojnicima da "dokrajče ranjene".
Nakon što je dva dana slušao priče poput Suljićeve, Shattuck navodi kako je odmah o nalazima izvijestio State Department i Bijelu kuću, a ti su dokazi o novim zločinima pridonijeli kasnom zaokretu politike SAD-a prema BiH. "Balkanski specijalisti CIA-a hitno su tražili satelitske snimke koje bi potvrdile postojanje svježih masovnih grobnica sjeverno od Srebrenice", piše bivši diplomat.
Ti su snimci početkom kolovoza prikazani na posebnoj sjednici Vijeća sigurnosti UN, koje je odobrilo zračne udare NATO-a kako bi se zaustavila ofenziva bosanskih Srba. Predsjednik Bill Clinton poduzeo je agresivnu novu diplomatsku inicijativu koja je u konačnici dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma u studenom 1995.
"Dayton je okončao četiri godine genocida u BiH, ali je slijedio hladni mir bez pravde. Međunarodne snage, razmještene kako bi provele Daytonski sporazum, nisu uhitile ratne zločince. Haaški sud (ICTY) osnovan 1993., djelovao je kao prazno obećanje". Zbog takve su politike Mladić, Radovan Karadžić, politički čelnik bosanskih Srba i mnogi drugi arhitekti tog suvremenog europskog genocida ostali na slobodi, nastavljajući sijati sjeme etničkih podjela, ističe Shattuck.