Muenchenski je sud presudio da je 91-godišnji Demjanjuk kao čuvar u logoru Sobibor u Poljskoj pomagao u masovnim ubojstvima tijekom Drugog svjetskog rata. Njegovi su odvjetnici najavili žalbu na presudu.
Demjanjuk, koji je rođeni Ukrajinac, tvrdio je da je 1941. unovačen u Crvenu armiju, da su ga nacisti zarobili te da je ostatak rata proveo kao ratni zatvorenik. Njemački tužitelji su iznijeli dokaze koji su ga identificirali kao čuvara u Sobiboru. Kako nije bilo živih svjedoka njegovih zločina tužitelji su se uvelike oslanjali na dokumente iz razdoblja rata, prvenstveno nacističku iskaznicu s njegovom slikom za koju je obrana tvrdila da je sovjetska krivotvorina.
Suđenje je počelo 30. studenoga 2010. godine, a Demjanjuk je sudski proces koji je trajao 18 mjeseci pratio iz invalidskih kolica, a ponekad i s ležaja. Njegova je obitelj tvrdila da je preslaba zdravlja da podnese suđenje.
Njegov sin, John Demjanjuk Jr., u e-mail poruci uoči izricanja presude ustvrdio je da je njegov otac žrtva nacista i poslijeratne Njemačke. Demjanjukov odvjetnik Ulrich Busch je muenchenskom sudu u srijedu rekao da čak i ako je Demjanjuk postao čuvar u logoru to se dogodilo samo zato što bi ga kao ratnog zarobljenika nacisti strijeljali ili bi umro od gladi.
Čuvari u nacističkim logorima poput Sobibora imali su važnu ulogu u masovnim ubojstvima Židova jer je to bila glavna svrha takvih logora, rekli su tužitelji. U Sobiboru je po centru Simona Wiesenthala ubijeno oko 250.000 Židova.
Demjanjuk je pedesetih godina prošlog stoljeća emigrirao u SAD a tijekom 2009. prebačen iz SAD-a, gdje je kao umirovljenik živio u Clevelandu, u Njemačku. Demjanjuk je postao međunarodno poznat nakon što ga je Izrael 1988. godine optužio da je on ‘Ivan Grozni’, odnosno Ivan Demjanjuk, zloglasni sadistički čuvar iz logora Treblinka koji je zatočenike ubijao golim rukama, i osudio ga na smrt.
Izraelski vrhovni sud ga je oslobodio 1993. nakon što je ustanovljeno da se radi o slučaju pogrešnog identiteta.