"Prema našim podatcima, niti jedan pripadnik HV-a ili hrvatske policije, niti bilo tko drugi, nije osuđen za ratni zločin nad Srbima, bilo civilima, bilo vojnicima, zbog zločina počinjenih nakon Oluje", stoji u današnjoj izjavi HHO-a, koji tvrdi kako su neistiniti podaci DORH-a koji je nedavno objavio da je tijekom i nakon Oluje ubijeno 47 osoba te da su zbog 21 ubojstva procesuirane 33 osobe. U HHO-u opovrgavaju objašnjenje DORH-a da se njihovi podatci i podatci HHO-a, koji govore o 677 ubijenih, razlikuju jer HHO nije razdvojio žrtve rata od žrtava ratnih zločina i ubojstava.
"Na popisu žrtava koje se nalaze u izvještaju HHO-a nalaze se isključivo i samo civilne žrtve ubijene poslije službenog okončanja vojno-redarstvene akcije Oluje", tvrde u HHO-u. Objašnjavaju da su njihovi aktivisti imali vrlo stroge upute prilikom prikupljanja dokaza te da su na njihovu popisu samo osobe za koje su imali izjave dvoje svjedoka. Tvrde kako na popisu nisu pripadnici pobunjeničkih jedinica te da su imali informacije o još nekoliko stotina mrtvih koji nisu uvršteni jer nisu odgovarali utvrđenim kriterijima. HHO podsjeća da su utvrdili da je na oslobođenom području uništeno - spaljeno, srušeno ili temeljito oštećeno 20.000 objekata.
Sve to upućuje "na zaključak da se radilo o planskom uništavanju s ciljem onemogućavanja povratka civilnog stanovništva i ponovnog uspostavljanja normalnog života. Ova paljenja i uništavanja nastavila su se još nekoliko godina nakon Oluje, što je vidljivo iz izjava i dokumenata koje smo tada objavljivali", kažu u HHO-u. Podsjećaju da je nakon Oluje tadašnji ministar obrane Gojko Šušak saborskim zastupnicima izjavio da je u akciji ubijeno 450 neprijateljskih vojnika, a iz ureda pokojnog predsjednika Franje Tuđmana da je ubijeno 950 neprijateljskih vojnika. No, u HHO-u kažu kako su utvrdili da ni u jednoj od bolnica kojima gravitira oslobođeno područje nije bilo ranjenika ni zarobljenika.
"Specijalna je policija mjesecima nakon Bljeska 'čistila teren' i likvidirala ostatke 'odmetnika'. Nikada nismo saznali sudbinu osoba s kojima se Specijalna policija oružano sukobljavala", kaže se u izjavi HHO-a koju potpisuje predsjednik udruge Ivan Zvonimir Čičak.
Napominjući kako ne znaju kojom se metodologijom DORH služio kad je razdvojio "žrtve rata" od žrtava ratnih zločina i ubojstava, u HHO-u ističu da su svi ubijeni nakon Oluje likvidirani "kao ciljana skupina – kao pripadnici srpskog naroda - pa se, prema tome, radilo isključivo o žrtvama ratnog zločina". Zato zaključuju da DORH sva ubojstva nakon Oluje može procesuirati kao ratni zločin. U protivnom, smatraju, DORH primjenjuje pravno-voluntarističku metodu karakterističnu za "pravne teoretičare" koji smatraju da počinitelji ubojstava nakon Drugoga svjetskog rata ne mogu biti procesuirani za ratne zločine jer je rat završen.
Kad bi se primijenio taj 'pravni princip', nitko tko je ubijen nakon akcije Oluje (9. kolovoza) ne bi mogao biti tretiran kao ratna žrtva, pa, slijedom toga, nitko ne bi mogao biti procesuiran za ratne zločine, uključujući generale Gotovinu i Markača, navodi HHO. Zaključuju kako u Hrvatskoj ni danas nema političke volje za procesuiranje ratnih zločina koji su se dogodili nakon Oluje.
U izjavi se osvrću i na Željka Sačića te tvrde kako je on tražio od kriminalističkih službenika da 'izvrše lažni kriminalistički uviđaj' te da uz ubijene starce stave oružje kako bi izgledali kao naoružani odmetnici. Podsjećaju da se zbog toga od prošle godine protiv Sačića vodi postupak zbog ratnog zločina protiv civila te zaključuju da je ta činjenica "glavno pogonsko gorivo za Sačićevo političko ekstremističko djelovanje danas".
U HHO-u smatraju da se Hrvatska haaškom presudom hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču još jedanput "suočila s drugačijim viđenjem događaja nakon vojno-redarstvene akcije Oluje od onog kakav bismo željeli da jest". Kažu da ne dovode u pitanje legitimitet Oluje i ne ulaze u pravnu utemeljenost i pravednost presude, ali osjećaju dužnost da kao jedina nevladina udruga koja je od prvih dana bila uključena u sustavno praćenje zbivanja na oslobođenom teritoriju Hrvatske 1995. iznesu svoje viđenje tih zbivanja i činjenice o onome što se dogodilo nakon Bljeska i Oluje.
"Činimo to zbog toga što su oslobođeni teritoriji postali poprište masovnih kršenja ljudskih prava koje su pravnici kvalificirali kao ratne zločine", kažu u HHO-u te podsjećaju da su o svojim spoznajama o zločinima obavještavali državne institucije, od predsjednika Republike do policije i DORH-a, crkvene i međunarodne institucije te medije.
Nalog premijerke Jadranke Kosor za "diplomatskom ofanzivom" kako bi se preko "prijatelja u svijetu" izveo pritisak na Haaški sud da promijeni svoju odluku u HHO-u smatraju kršenjem načela vladavine prava i napadom na ustavni poredak i trodiobu vlasti bez presedana. Također smatraju da je premijerka trebala narediti detaljnu istragu o stvarnom broju žrtava nakon Oluje, a ne istragu o tome tko je, poštujući Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, tom sudu dostavio transkripte.
Kažu i da su prošlog petka, na zahtjev glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića, dostavili 15 primjeraka HHO-ova izvještaja o akcijama Oluji i Bljesku te da su Državnom odvjetništvu ponudili svoju "prebogatu arhivsku građu koju bi trebali istražiti predstavnici MUP-a i DORH-a kako bi se već jedanput doista utvrdilo što se stvarno dogodilo poslije akcije Oluje i krenulo u sudske procese koje je vlada obećala Europskoj uniji svojim akcijskim programom".
"Time bi se otklonile spekulacije prema kojima DORH i sudovi do sada nisu procesuirali individualne ratne zločine počinjene nakon operacije Oluje zbog toga što bi se, suprotno uvriježenom mišljenju, pravomoćnim sudskim presudama hrvatskih sudova dali sudski relevantni dokazi da je vojno-redarstvena akcija Oluja zloupotrijebljena za etničko čišćenje kroz udruženi zločinački pothvat", stoji na kraju izjave HHO-a.