U "Spomenici" vjerojatno namijenjenoj Vlatku Mačeku i najužem vodstvu tada zabranjene Hrvatske seljačke stranke, Pilar je Radićevu politiku razdijelio na republikansko razdoblje, koje se očitovalo kao stari pravaški negativizam i razdoblje državotvornosti (1925.-1928.). Pilar smatra kako je razdoblje kada nije moguć uobičajeni politički rad najpogodniji trenutak za okupljanje svih narodnih sila oko organizacije otpora i obrane koja će podignuti vjeru i odgojiti samopouzdanje.
Probleme organizacije hrvatskoga naroda razradio je u poglavljima o političkoj, socijalnoj, ekonomskoj, kulturnoj i ideološkoj obrani.
Ocijenio je kako povijesni narod kao što su Hrvati ne može voditi isključivo negativističku politiku jer bi to značilo negaciju njegova državotvornog karaktera. Socijalno ishodište obrane pronašao je u politici HSS-a, a ekonomsko u tada prevladavajućim razmišljanjima oko staleške osnove društva.
Pilar smatra kako osnovu za svoj kulturni razvitak Hrvati trebaju tražiti u svojoj kulturnoj prošlosti, a umjesto oslonca na tadašnji bizantizam, uporište, kako navodi, treba pronaći u Radićevoj europskoj orijentaciji. Smatra i kako je nužno kritičko stajalište prema zapadnjaštvu, zbog kako ističe "mikroba bolesti" koji bi mogli uništiti europsku kulturu.
Navodi kako se ideološka obrana hrvatskog naroda najintenzivnije treba baviti problemom jugoslavenstva, jer je po njegovim riječima svaki neuspjeh i slom hrvatske politike rezultirao jačanjem jugoslavenstva.
Pilar u tekstu zapaža kako je hrvatski narod izgubio samopouzdanje i vjeru u se te da je srljajući od neuspjeha do neuspjeha dospio u stanje duševne depresije i krize te unutarnje uznemirenosti i nesigurnosti, koja je bila uzrokom fatalnih pogrešaka učinjenih od 1914. godine.
Napominje kako su mnoge pogreške izazvale gubitak političkoga prestiža kod hrvatskih prijatelja, a kod neprijatelja potaknule uvjerenost da je hrvatski narod izgubio snagu borbe i otpora, zbog čega bi mogao postati žrtvom svojih susjeda i suparnika.
U novom broju časopisa, uz ino, objavljeno je i Pilarovo predavanje o francuskom socijalnom filozofu Georgesu Sorelu kao duhovnom ocu fašizma i boljševizma.