Venecija je poseban i blještav grad koji većina turista na neki način doživljava kao razglednicu, ali ona kao i svaki drugi grad ima svoje naličje koje je puno više naznačeno nego drugdje, rekao je redatelj Bogdan Žižić. Raspadanje, propadanje, hrđanje i smrad, sve je to dio toga grada koji ima puno problema, napomenuo je Žižić, dodavši da ga je upravo to potaknulo da snimi svojevrsni putopisni dokumentarni film o malo drugačijoj Veneciji.
Po njegovim riječima, film nema sugovornika, temelji se na Matvejevićevu tekstu koji se čita u prvom licu i prate ga odgovarajuće slike. Prikazane su i jake povijesne i kulturne veze Venecije s Hrvatskom, ne samo s njezinim priobalnim već i kopnenim krajevima.
Film je sniman u svibnju prošle godine, a u njemu su uz Žižićeve starije filmske materijale iz Venecije, korištene i snimke tog grada koje mu je ustupila redateljica Nana Šojlev. Snimljen je u produkciji HRT-a, montažer je Zoltan Wagner, a snimatelj Mario Britvić.
Bogdan Žižić (1934, Solin) autor je kratkometražnih dokumentarnih i igranih filmova, često nagrađivanih na međunarodnim festivalima. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a od ranih šezdesetih je radio kao dramaturg u Zagreb filmu, kojega je prije dvadesetak godina bio i ravnatelj.
Kao redatelj je debitirao dokumentarcem "Poplava" iz 1964., a od njegovih ostalih dokumentarnih filmova izdvajaju se "Pohvala ruci" (1968.), "Otkopčati dugme" (1968.), "Ivana" (1981.) i "Goli otok" (1994.). Autor je i vrsnih dokumentaraca likovne tematike.
U Filmskim programima kina "Tuškanac" dosad su mu prikazani dokumentarni filmovi "Jutro čistog tijela" iz 1969. o slikaru Franu Kršiniću i njegovoj rodnoj Lumbardi na Korčuli i "Vlado Gotovac, moj slučaj" iz 2008., biografski dokumentarni film o jednom od najznačajnijih hrvatskih političara.