Kako napominje, iako je nastajala u teškim vremenima i oskudnim uvjetima emigrantskih (ne)prilika, književna kritika sa stranica 'Nove Hrvatske' u mnogim je dijelovima bila osvježavajuća i poticajna, raspolažući jednom prednošću - slobodom - koju domovinski kritičari, zarad raznolikih kalkulacija i oportunizma, nisu ni umjeli, a poneki put ni željeli osvajati.
"Nova Hrvatska", nezavisno i nestranačko glasilo novih, poslijeratnih emigranata, izlazila je u Londonu od 1958. do 1990. Glavni urednik bio joj je sve 32 godine Jakša Kušan. Za razliku od drugih emigrantskih novina, pa i većine časopisa izvan domovine, "Nova Hrvatska" sustavno je pratila, među ostalim kulturni i umjetnički život u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Mihaljević u tekstu "Londonska Nova Hrvatska o domovinskim književnicima" napominje kako je u raščlanjivanom razdoblju pronašao oko 130 priloga u "Novoj Hrvatskoj" koji se odnose na knjige ili neke druge povode vezane uz domovinske pisce. "Mahom se radi o kratkim, novinskim kritikama, člancima, osvrtima, a tek neki tekstovi poprimaju oblike časopisnih kritika", napominje, dodajući kako se u sklopu vrijednosnih sustava pomoću kojih se pojedina djela ocjenjuju naziru "izmiješani književnokritički i književnopovijesni elementi, ideološka stajališta te svjetonazorska opredjeljenja pojedinih autora".