Ne otkrivajući identitet osumnjičenoga, MUP u priopćenju navodi da je danas počela kriminalistička istraga nad 58-godišnjim hrvatskim državljaninom zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civila.
Kriminalistička istraga provodi se u suradnji s DORH-om nakon "višegodišnjeg prikupljanja obavijesti i saznanja, kažu u MUP-u te nakon nje najavljuju dodatne informacije.
U DORH-u zasad nisu željeli ništa govoriti o postupku protiv Merčepa, bivšeg sekretara za narodnu obranu u Vukovaru i pomoćnika ministra unutarnjih poslova koji je početkom rata zapovijedao postrojbom rezervnog sastava MUP-a čiji su pripadnici bili poznati kao "merčepovci".
Merčepa se tereti po starom zakonu (Osnovni krivični zakon RH) kojim je za ratni zločin protiv civila bila predviđena zatvorska kazna od pet do 20 godina.
Za slučaj "Pakračka poljana" u javnosti se doznalo 1992., pošto je u istrazi o ubojstvu zagrebačke obitelji Zec policija došla do informacija o navodnim zločinima "merčepovaca". Predmet je "mirovao" sve do rujna 1997., kada je Miroslav Bajramović za "Feral Tribune" izjavio da je na Pakračkoj poljani ubijeno 280 ljudi, od kojih je on osobno ubio 72. Iste godine podignuta je i prva optužnica.
Sredinom 1999. Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac i Zoran Karlović nepravomoćno su oslobođeni krivnje za ubojstvo nepoznatog muškarca zvanog Saša, a Branko Šarić i Miroslav Bajramović osuđeni su zbog protupravnog lišavanja slobode i iznude nad trojicom zagrebačkih Srba Milošem Ivoševićem, Radom Pajićem i Markom Grujićem, koji su pronađeni mrtvi na Pakračkoj poljani. Njihovi ubojice do danas nisu pronađeni.
Vrhovni sud ukinuo je presudu 2001. i predmet vratio na ponovno suđenje, ovaj put bez Karlovića.
Četiri godine poslije sva petorica optuženih proglašeni su krivima. Presudu nisu čuli Suljić i Mikola jer su prije toga pobjegli.
Slučaj je pravomoćno završen u svibnju 2006., kada je Vrhovni sud Suljiću kaznu s deset godina zatvora povećao na 12 godina, a Mikoli je ukinuo nepravomoćnu presudu i naložio ponovno suđenje za iznudu te mu potvrdio četverogodišnju kaznu za pomaganje u ubojstvu. Rimcu je potvrđena kazna od osam godina zatvora, Bajramoviću od četiri, a Šariću od tri godine zatvora.
Mjesec dana poslije Nizozemska je izručila Suljića, koji je u kolovozu 2006. umro u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Mikola je, pak, i dalje u bijegu.
Za Merčepovu ulogu u ratu zainteresirano je bilo i haaško tužiteljstvo, koje je u veljači 2006. DORH-u dostavilo, kako je tada rečeno, sirove materijale vezane uz ratne zločine počinjene u istočnoj Slavoniji i na Pakračkoj poljani u drugoj polovici 1991., koje su haški istražitelji prikupljali godinama.
"To su takve gluposti da ja nemam zašto reagirati. To je sve 'ki bi da bi', što bi rekao Tuđman (Franjo)", komentirao je tada Merčep.
Njime se bavila i američka Središnja obavještajna agencija (CIA), koja je krajem 2006. na internetskoj stranici učinila dostupnim izvješće iz listopada 1995. o njegovoj ulozi u zločinima nad Srbima na Pakračkoj poljani te u Gospiću, Vukovaru i Zagrebu.
U dokumentu na deset stranica Merčepa se predstavlja kao "hrvatskog parlamentarca i bivšega paravojnog zapovjednika za kojeg se rašireno vjerovalo, čak i u krugovima hrvatske vlade, da je izravno odgovoran za teška kršenja ljudskih prava i druga nezakonita djela tijekom 1991. godine".
Merčepa je jučer u svojem izvješću spomenula i međunarodna nevladina organizacija za promicanje i zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) u vezi sa zapovjednom odgovornosti za više zločina koji se ne navode poimence.
Merčep je 2000. na predsjedničkim izborima bio jedan od devetorice kandidata.