Dobitnik priznanja je istarski policajac Dinko Janković koji je izvan službe spasio 82-godišnju Jovanku Guconja iz vodene bujice u naselju Valbandon. On ju je od gotovo sigurnog utapanja spasio iz kuće u koju je prodrla voda riskiravši pritom da ga snažna bujica odnese prema moru.
Anto Marković i Marijana Cmrečnjak iz Darde dobili su priznanje zbog spašavanja djeteta iz bunara u svojoj općini.
Alija Junuzović, Željko Ostović, Željko Smolčić i Dom zdravlja Otočac dobili su priznanja za spašavanja stradalih iz minskog polja na području Dabra, grad Otočac.
Premijerka Kosor rekla je da srdačno čestita dobitnicima uz duboki naklon, duboku i beskrajnu zahvalnost te kako je sigurna da će nam oni biti poticaj da u osvajanju svih svojih ciljeva i vrhunaca budemo odlučniji, beskompromisniji i svakako hrabriji.
Rekla je da su i njoj osobno poticaj za još bolji rad, "da budemo i pametniji i sposobniji i čvršći i odlučniji i snažniji, da se ničega ne bojimo, od odrješite i odlučne borbe protiv korupcije do odrješite i odlučne borbe za gospodarski oporavak". Istaknuvši nesebičnost nagrađenih, Kosor je ocijenila kako je potrebno više zajedništva i svaki se dan pitati što sam učinio ili učinila za nekog drugog.
Predložila je da učinimo sve da popis onih koji će dobiti priznanja, onih koje ćemo posebno isticati i kojima ćemo posebno zahvaliti bude i veći jer sigurno, kako je rekla, diljem Hrvatske ima još mnogo onih koji zaslužuju da se o njima zna. Istaknula je kako je važno prepoznati prave vrijednosti, a to ljudi. "Oni mogu pokretati, učiniti čuda i zaista svladati sve prepreke i sigurna sam da današnji dobitnici ovih priznanja to dokazuju", rekla je premijerka Kosor.
Čestitala je i zahvalila DUZS-u na toj inicijativi te svima, vatrogascima, policajcima, gorskoj službi spašavanja i drugima, koji su pomogli da 2010. bude dobra i sigurna godina, istaknuvši pri tom i turističku sezonu.
Ravnatelj DUZS-a Damir Trut istaknuo je kako s pravom možemo postaviti pitanje kojoj kategoriji pripadaju osobe koje izađu iz okvira svakodnevnih dužnosti da bi pomogli nepoznatom čovjeku u nevolji, usprkos velikim preprekama, teškoćama i opasnostima, ne mareći pritom za sebe i svoj život. "Složit ćemo se, ljudski je i sasvim prirodno priskočiti osobi u nevolji. No, imamo li svi onu potrebnu dozu hrabrosti, samopouzdanja i toliko potrebne smirenosti, razboritosti i prisebnosti u trenutku kad o tebi ovisi nečiji život. Mislim da ne", rekao je Trut.