Obama, kojeg su toplo dočekali mnogi Indonežani, kao dječak živio je četiri godine u Džakarti nakon što se njegova majka udala za Indonežana. Na pitanje kakav je osjećaj vratiti se, odgovorio je da se mnogo toga promijenilo.
"Kada sam prvi put ovdje došao bila je 1967. Ljudi su bili na becaksima, što je, za one koji nisu upoznati, bicikl-rikša", rekao je opisujući vozilo koje se sada rijetko viđa na ulicama Džakarte zagušenim automobilima.
"Ako nisu bili na becaksima, bili su na bemosima što su bili kao mali taksiji gdje se otraga stajalo i bili su vrlo pretrpani", rekao je Obama živo gestikulirajući što je indonezijski predsjednik Susilo Bambang Yudhoyono pratio osmijehom.
Obama je konferenciju za tisak i razgovor s Yudhoyonom začinio s nekoliko riječi indonezijskog jezika. Na državničkoj večeri, na kojoj je bio sa suprugom Michelle koja je prvi put u Indoneziji, poslužena su mu omiljena jela iz djetinjstva nasi goreng, bakso i rambutan.
Na govoru poslije večere koji je pozdravljen toplim pljeskom Obama je opisao kako je njegova majka, antropologinja, putovala motociklom od sela do sela i rekao da je "duboko dirnut" odličjem koje mu je predano za njezin rad u toj zemlji.
"Nikada nisam mogao zamisliti da će mi jednog dana ovdje biti iskazivane počasti, još manje kao predsjedniku Sjedinjenih Država. Nikada nisam mislio da ću ikada ući o ovu zgradu", rekao je u državnoj palači prisjećajući se svojih dječačkih godina.