Sadašnji zakonski okvir izražen u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u sedmogodišnjoj je primjeni pokazao slabosti sadašnjeg sustava, jer njegova rješenja blokiraju sustav znanosti i visokog obrazovanja te uzrokuju samodostatnost i znanstvene i akademske zajednice unutar cjeline hrvatskoga društva, navodi se u izvješću o raspravi 3. studenog na sjednici Znanstvenog vijeća.
Dosadašnji zakonski okvir i njegova praksa, kako se ocjenjuje, sveli su sustav znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj na razinu s koje akademska i znanstvena zajednica više ne mogu na pravi način odgovoriti izazovima modernoga hrvatskog društva i potrebama Republike Hrvatske na pragu njezina ulaska u Europsku uniju.
Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest, kako se navodi, odlučno odbacuje nastojanja da se sjedine svi javni znanstveni instituti iz područja humanističkih znanosti. Znanstvenici tog instituta odbijaju bilo kakvu mogućnost davanja legitimiteta takvim nastojanjima, kakvih nema ni u tragovima niti nakanama predloženih zakonskih rješenja.
Vijeće pozdravlja predložena rješenja o uspostavi nove mreže znanstvenih instituta u Hrvatskoj, uz jasnu i preciznu definiciju o ovlastima i djelokrugu kategorija znanstvenih instituta. Također podupire predloženi model financiranja kroz programske ugovore na temelju prethodno utvrđene strategije pojedinog instituta. A mogućnost izvedbe doktorskih studija unutar određene kategorije instituta smatra mjerom kojom se podiže razina kvalitete obrazovanja i osposobljavanja za znanstvena istraživanja. I mjere za uvećanje kompetitivnosti i izvrsnosti između znanstvenika unutar pojedine ustanove i između različitih ustanova su također dobrodošle te primjerene našem okružju.Takva su slična rješenja i iskustva, kako se navodi, djelatnici Hrvatskog instituta za povijest već upoznali i suradnjom s nizozemskim, austrijskim, mađarskim i slovenskim znanstvenicima.
U sklopu rasprave o boljim i/ili drukčijim rješenjima u predloženu nacrtu zakona o znanosti predlaže da se preciznije normiraju odredbe o strukturi znanstvenih radnih mjesta, normativno rješenje prema kojemu je moguće napredovanje, ali i nazadovanje na ljestvici znanstvenih radnih mjesta, promijeni odredba o sastavu/ustroju upravnog vijeća znanstvenog instituta, nedvosmisleno navedu razlozi o predviđenim puno većim ovlastima ravnatelja znanstvenih instituta, odredbe o financiranju javnih znanstvenih instituta prilagode specifičnima znanstvenim područjima. Nadalje, predlaže da se minimalan zakonski uvjet kojim se za izbor na znanstveno radno mjesto traži samo stečeni akademski stupanj doktora znanosti uveća i dodatnim uvjetom kojim se od kandidata traži najmanje jedan izvorni znanstveni rad objavljen u časopisima s međunardnom recenzijom te da se odredbe o međusobnoj razmjeni suradnika postdoktoranada prilaogode realitetima.