Izvješća jasno pokazuju da je daleko najviše civila ubijeno od strane drugih Iračana. Jedan od najgorih dana rata je 31. kolovoz 2005. kada je u stampedu na mostu u Bagdadu poginulo više od 950 ljudi, nakon što je nekoliko ranijih napada izazvalo paniku u gomili.
Drugi je 14. kolovoz 2007. kada je u eksploziji kamiona bombe poginulo više od 500 ljudi u ruralnom području u blizini granice sa Sirijom.
No, sustavno sektaško nasilje uzelo je najveći danak među civilima. Primjerice u prosincu 2006., najgorem mjesecu rata prema izvješćima, ubijeno je oko 3.800 civila te oko 1.300 policajaca, pobunjenika i koalicijskih vojnika.
Dokumenti također otkrivaju mnoge ranije neobjavljene slučajeve u kojima su američki vojnici ubijali civile na kontrolnim točkama, iz helikoptera, u operacijama. Takva su ubojstva glavni razlog zbog čega su se Iračani okrenuli protiv američke prisutnosti u svojoj zemlji, što je sada situacija koja se ponavlja u Afganistanu.
Arhiva sadrži izvješća o najmanje četiri slučaja ubojstava civila iz helikoptera. U najkrvavijem, 16. srpnja 2007., ubijeno je 26 Iračana, oko polovica njih civila.
Arhiva ne daje precizan broj civilnih žrtava, no nudi podatke koji su podudarni s onima sastavljenim iz nekoliko izvora, uključujući i "Irak Body Count", organizaciju koja evidentira smrti civila koristeći se novinskim izvještajima.
Ukupno, petogodišnja arhiva donosi popis više od 100.000 mrtvih od 2004. do 2009. iako je o nekim pogibijama civila izviješteno više puta, a neka izvješća imaju nedosljedne podatke o žrtvama.
U priopćenju u petak "Irak Body Count", nakon preliminarne analize arhive, procjenjuje se da je na popisu 15.000 smrtnih slučajeva koji prethodno nisu nigdje objavljeni.
Arhiva priča tisuće pojedinačnih priča o gubicima čije posljedice još i danas osjećaju iračke obitelji.
Nesporazumi na kontrolnim točkama često su bili smrtonosni. Na jednoj koju su držali marinci, odraz sunčeve svjetlosti s vjetrobranskog stakla automobila koji nije usporio, doveo je do smrti majke i ranjavanja tri njezine kćeri i supruga.
Dokumenti iz arhive su nepotpuni, izrađeni s naglaskom na brzinu više nego na točnost, jer je cilj bio što brži prijenos informacija među postrojbama.
Čak i kada su Amerikanci u središtu akcije, kao što je to bilo u gradu Faluđi 2004., nitko od ubijenih Iračana nije kategoriziran kao civil. U prvim godinama rata Pentagon je tvrdio da nema podataka o iračkim civilnim žrtvama i tek je 2005. počeo objavljivati grube podatke na zahtjev Kongresa.
Ovoga je mjeseca Associated Press izvijestio da je Pentagon u srpnju objavio najpotpuniji popis poginulih iračkih civila i pripadnika snaga sigurnosti do sada, na kojem je ukupno 76.939 ubijenih u razdoblju od siječnja 2004. do kolovoza 2008., što je znatno manje od zbroja iz objavljene arhive WiliLeaksa.
Civili su najveće žrtve modernog ratovanja, s 10 civila koji umiru na svakog vojnika u ratovima od sredine 20. stoljeća, prema studiji Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) iz 2001.