Jedan od paradoksa koji je pratio Krležin život jest da su ga smatrali najvećim ljevičarskim piscem a postao je najveći hrvatski građanski pisac, što, rekao je Visković, potvrđuje stajalište da sva velika umjetnička djela nadrastaju ideološke pozicije autora.
Krleža je bio fasciniran kazalištem, podsjetio je akademik Nikola Batušić ali ga se, upozorio je, hrvatska kazališta na 25. obljetnicu njegove smrti ne sjećaju, uz časnu iznimku HNK u Zagrebu u kojemu će se, izvan redovitoga repertoara, izvesti Krležina monodrama "Na rubu pameti" u obradi, režiji i izvedbi Dragana Despota.
Odnosno, kako je rekao Batušić, "hrvatska kazališta danas plešu" parafrazirajući Bečane koji su, tijekom Bečkoga kongresa, govorili da "Beč tanca".
Nakon Batušićeva teatrološkoga uvida u Krležin opus, Branimir Donat podsjetio je na podatak da je i Krleža na početku stvaralaštva iskusio nezainteresiranost društva za pisce kada mu je oduzet stan koji mu je ostavila teta. Od tada do danas nije se ništa promijenilo, istaknuo je Donat ustvrdivši da smo danas tu akulturaciju doveli do savršenstva.
Marko Grčić osvrnuo se pak na aktualnost Krležinih "Balada Petrice Kerempuha" i pitanje treba li na štokavštinu prevoditi kajkavšinu "Balada" posebice u kontekstu činjenice da su "Balade" jedno od najhvaljenijih Krležinih djela, ali i najnepročitanijih. Iako se, rekao je, slaže s Ezrom Poundom da u svakome jeziku postoji nešto što je neprevodivo na drugi jezik, Grčić ne zna odgovor na postavljeno pitanje ali je, dodao je, ipak "Balade" preveo na štokavštinu.
Zorana Kravara najviše pak zaokuplja pitanje o svjetonazoru koji stoji iza Krležina opusa, a odgovor koji mu se nakon razmatranja čini najprihvatljivijim jest da se kod Krleže radi o preslojavanju, a ne dokidanju svjetonazora.
Činilo se da je Krleža vodio bogat društveni život , ali on je zapravo bio vrlo osamljen čovjek, smatra Slobodan Šnajder. O toj, kako je rekao, "Krležinoj posvemašnjoj osami" govori njegova drama "Križanić". Ali, dodao je, i drama "Immanuel Kant" koju nije dovršio i "odnio ju je sa sobom u grob". S tim u vezi Šnajder je spomenuo i jedan od dva osobna razgovora koje je vodio s Krležom tijekom kojega mu je na pitanje što je to dramatično u Kantovu životu, Krleža odgovorio da je dramatično to što je živio osamljeno.
Na Šnajderove riječi da je Vladimir Bakarić u predvečerje Krležine smrti izjavio "Mi s Krležom nismo imali problema", osvrnuo se i Krunoslav Pranjić rekavši da je to bilo zato što Krležu uopće nisu čitali.