Kandić je rekla da je prema podacima Fonda "od lipnja 1999. do prosinca 2000. veliki broj Srba...njih više od 1.000, nestalo pod nerazjašnjenim okolnostima, a isto toliko je ubijeno".
"Ono što je dojam albanske javnosti tada bio, a što je izazivalo zabrinutost kod mnogih, jeste činjenica da je međunarodna zajednica zapravo prihvatila takav način uređivanja odnosa Srba i Albanaca i to je stvorilo dojam kod običnih ljudi i strah da međunarodna zajednica daje zeleno svetlo takvom obračunu Albanaca sa Srbima", rekla je Kandić, kako u utorak prenosi B92.
Ona drži kako je rješenje lošeg položaja Srba na Kosovu "integracija Srba", ali da i tu postoje mnoga ograničenja.
"Prije svega, Srbiju, koja ima teritorijalni pristup Kosovu, Srbi uopće ne zanimaju, ona bi htjela samo da preko Srba zadrži neko upravljanje djelom Kosova. Drugo, integracija nije nešto što je u prvom planu ni Marttija Ahtisaarija (pregovarača UN-a za konačni status Kosova), a treći ograničavajući faktor je to što albanska zajednica i kosovske institucije ne vide da je njihova najvažnija karta da stvaraju mehanizme i kanale za integraciju Srba", kaže Kandić.
"Kada govorimo o manjinskim pravima, međunarodna zajednica nije bila dovoljno energična i jasna po pitanju toga šta zapravo hoće s manjinama i kako će provesti nešto što su jasno definirana prava manjinskih zajednica u brojnim međunarodnim dokumentima. Ni privremene institucije se nisu posvetile tom problemu, pa je priča o njima bila jedna varljiva igra sve dok nije pokrenut pregovarački proces", rekla je Kandić.