Nakon izbora kraljica Beatrix imenuje "sastavljača" vlade a taj dogovara koaliciju što može potrajati tjednima, katkad mjesecima.
Stoga ni ime budućeg premijera neće biti poznato prije nego li koalicija bude sastavljena. Prema tradiciji, premijer postaje predsjednik stranke s najviše osvojenih mjesta u parlamentu.
Na izbore u srijedu pozvano je i 1,2 milijua birača stranog porijekla, među njima 620.000 osoba turskog, marokanskog, surinamskog i antilskog porijekla. Njihovi glasovi određuju najmanje 5 mjesta u parlamentu.
Sustavom proporcionalne većine Nizozemska je od kraja 18. stoljeća imala samo koalicijske vlade s demokršćima ili socijaldemokratima u središtu.
Dogodi li se da kriza vlade završi povlačenjem neke stranke, preostali ministri mogu sastaviti manjinsku vladu koja će rješavati tekuće poslove u očekivanju izbora. Upravo je takav slučaj aktualne vlade desnog centra koju od 2003. čine demokršćani (CDA) premijera Jana Petera Balkenendea, u koaliciji s liberalima (VVD) i centristima (D66), koji su se povukli iz koalicije krajem lipnja.
U nizozemskoj tradiciji koalicije kršćana i socijaldemokrata nisu rijetkost, baš kao ni koalicije kršćana i liberala. U prijelomnim razdobljima, primjerice u doba obnove nakon Drugog svjetskog rata, stvarane su vrlo široke koalicije.
Nedavno su se pojavile i laičke koalicije iz koje su bili isključeni demokršćani čime je omogućena legalizacija prostitucije i eutanazije i otvoren prostor za građanski brak istospolnih zajednica.
Sa 16,34 milijuna stanovnika na 41.500 četvornih kilometara od čega 26 posto ispod razine mora, Nizozemska se prostire na najvećoj nizini sjeverozapadne Europe. Ateistima se izjašnjava 41 posto stanovnika u toj zemlji visokog BDP-a (za 2005., 31.000 eura). Preostali su katolici (30 posto), protestanti (21 posto), a muslimani čine 5,8 posto.
Upravo zbog pojačane etničke napetosti s muslimanima zadnjih godina nakon ubojstva filmskog redatelja Thea van Gogha usmrćenog rukom radikalnog islamista, u zemlji visoke demokracije, tradicionalno otvorenoj imigrantima, dogodio se val nemira.
Među strankama se nakon toga stvorio vrlo široki konsenzus oko politike ograničenja imigracije. Stoga su teme etničkih napetosti, integracije i imigracije izostale iz predizbornih kampanja osim kod malih stranka populističke desnice i kod liberalne stranke (VVD) popularne ministrice imigracije Rite Verdonk.
"Željezna Rita", kako je nazivaju, uspjela je u tri godine stabilizirati broj potražitelja azila i smanjiti imigraciju. Ovih je dana predložila zakon o zabrani nošenja burke (oprave koja potpuno pokriva lice) na javnim mjestima i polujavnim mjestima (škole, ministarstva, sudovi, vlakovi). Vlada ocjenjuje da nošenje takvog tipa odjeće nije poželjno iz sigurnosnih razloga.
Neki analitičari ocjenjuju da je nakon ubojstva populističkog lidera Pima Fortuyna 2002., VVD preuzeo njegove ideje ali ih je pacificirao. Politolog Jean Tillie drži da 25 posto ljudi podupire ideje krajnje desnice (o imigraciji) i da klasične stranke strahuju od gubitka birača.