Janko Polić Kamov bio je pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar, kritičar i jedan od rijetkih pisaca u povijesti hrvatske književnosti čiji autorski glas nije bio zakašnjelo kaskanje za europskim i svjetskim književnim pojavama. S djelom toga prvog pjesničkog buntovnika, osporavatelja tradicije, rušitelja tabua, inovatora na tematskom, idejnom i stilskom planu počinje hrvatska književna avangarda - ocijenila je hrvatska književna kritika njegovo književno djelo.
Književni opus Janka Polića Kamova nastao je u kratkom razdoblju od godine 1906. do 1909. Nakon zbirke "Ištipana hartija" najpoznatije mu je djelo roman "Isušena kaljuža". Prema pisanju književne kritike, to je roman koji problematizira egzistencijalizam, orijentiran prema subjektivnom senzibilitetu u kojem Kamov piše o dezintegraciji građanske ličnosti, o kaotičnoj slici svijeta, pa se upravo tim romanom svrstava među začetnike hrvatske književne avangarde, rečeno je na skupu.
Posebno je bilo riječi o Kamovljevoj poeziji i jednoj od njegovih ključnih pjesama "Psovka". Rosalba Asino (Španjolska) u predavanju s naslovom "Na početku bijaše Psovka, ali samo na početku..." pokušala je poreći stereotip da je Kamovljeva poezija psovačka, ističući da ga se ni u kojem slučaju ne smije promatrati kao pjesnika ružnoće ili pjesnika psovača.
Kad je riječ o strukturi njegova stiha, istaknula je da je on bio majstor vezane forme, što je prvi primijetio književni povjesničar i kritičar Ivo Frangeš. Kamov se vrlo dobro služio hrvatskom i talijanskom metrikom, te je vrlo vješto oblikovao vlastite stihove, rekla je Rosalba Asino.
Tajnik Razreda za književnost HAZU-a, akademik Nikola Batušić je rekao kako je, kada je riječ o Kamovu, zapravo riječ o najintrigantnijem imenu u novijoj povijesti hrvatske književnosti. Spomenuo je da se o Kamovljevu djelu kritički počelo pisati tek pedeset godina poslije njegove smrti.
O djelu Janka Polića Kamova izlagali su Mladen Machiedo, Davor Šalat, Branimir Bošnjak, Božidar Petrač, Srećko Lipovčan i Darko Gašparović.
Osim analize Kamovljevih najpoznatijih djela, na skupu je bilo govora o odnosu A.G. Matoša i Kamova, te Kamova i Vladislava Petkovića Disa, predstavnika srpske moderne.