Statističar Yooussef al-Duweihi, maronitski kršćanin, kaže da su njegovi podaci utemeljeni na podacima o izdavanju osobnih iskaznica i biračkim popisima.
"Ovo su znanstveni podaci, a ne politika. Želim poručiti Libanoncima da je to pravi Libanon i ako imamo problem, riješimo ga", rekao je al-Duweihi.
Prema njegovu istraživanju objavljenom u neovisnim novinama an-Nahar, u Libanonu živi 4.9 milijuna ljudi, od kojih su 35 posto kršćani, 29 posto šijitski muslimani, 29 posto suniti, a pet posto Druzi.
Posljednji popis stanovništva obavljen je davne 1932. godine za vrijeme francuske vladavine kada su kršćani činili 55 posto ukupnog stanovništva.
Najnoviji podaci o sastavu stanovništva pojavljuju se u vrijeme političke krize u kojoj je protusirijska većinska koalicija suprotstavljena šijitskom pokretu Hezbolah.
Padne li vlada premijera Siniore, mogli bi se pojaviti zahtjevi za novim parlamentarnim izborima, što bi ponovno otvorilo rasprave o reformi sirijskog izbornog sustava čije ukidanje traži većina političkih čelnika.
Taifski sporazum, kojim je okončan građanski rat 1975.-1990. godine, modificirao je vrlo složen sustav podjele vlasti između različitih vjerskih skupina ustanovljen nakon stjecanja neovisnosti 1943. godine.
Muslimanima i kršćanima daje pravo na jednaku zastupljenost u parlamentu, umjesto prednosti koju su ranije imali kršćani. Određuje i da je predsjednik države uvijek maronit, premijer sunit, a predsjednik parlamenta šijit, te istodobno predviđa moguće ukidanje sustava koji državne funkcije raspoređuje među 17 priznatih vjerskih skupina u Libanonu.
Međutim, Duweihi je u analizu uvrstio samo ljude koji posjeduju ili imaju pravo na libanonsku putovnicu, a ne ukupan broj stanovnika te zemlje. Libanon je dom i za više od 400.000 palestinskih izbjeglica te za značajan broja Sirijaca i drugih radnika na privremenom radu.