Izloženi su razni predmeti, dijelovi konjaničke ratničke opreme, staklenog i keramičkog posuđa, kameni ulomci i fragmenti fresaka pronađeni u istočnoj kuli i na platou koji oslikavaju prošlost života na tom položaju od kasne antike do sredine 18. stoljeća.
Prvi pisani spomen utvrde Čačvina datira iz 1371. godine. Od srednjeg vijeka, u doba hrvatskih plemenitaša, bila je čuvar istočnog ulaza u dolinu Cetine te nadzornik glavnog prometnog puta iz Dalmacije prema unutrašnjosti i Bosni.
Pod turskom je vlašću od 1513. do 1718. godine, kada se mirom u Požarevcu vraća u mletački posjed i od kada gubi na značenju, pa se već 1833. godine spominje kao ruševina.
U narodu je za utvrdu bio uvriježen naziv Turska kula.
Godine 1992. skupina splitskih, triljskih i čačvinskih entuzijasta, predvođena predsjednikom Britansko - hrvatskog društva iz Splita Zdeslavom Boškovićem, pokrenula je obnovu utvrde koja je danas dobrim dijelom obnovljena i zaštićena kao nijemi svjedok življenja na ovim prostorima, a ovom se izložbom željelo i široj javnosti dočarati kakvo je blago donedavno skrivala.
U raščišćavanju ruševne utvrde Čačvina, sedam kilometara udaljene od Trilja, na uzvisini 705 metara nadmorske visine, uz Ljubomira Gudelja iz splitskog Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i druge arheologe, sudjelovali su i sami stanovnici obližnjeg istoimenog naselja, ročnici Hrvatske vojske iz Sinja, ali i pripadnici britanskog bataljuna UNPROFOR-a, budući da su se preko Boškovića za nju zainteresirali i brojni Britanci.
U cijelosti je istražena unutrašnjost velike istočne i dio zapadne kule, a otkriven je i dio bedema i prostora između njih.
Utvrda je uključena i u Nacionalni program sanacije nepokretnih spomenika kulture, a Splitsko - dalmatinska županija je prostoru oko utvrde dala status zaštićenog prirodnog krajolika.
Izložba je otvorena do 10. prosinca.